Svi likovi grčke mitologije
A - B - C - D - E - F - G - H - I - J - K - L - M - N - O - P - S - T - V - Z

TANTAL

Mitološki lik, koji je uvrijedio bogove te je nakon smrti osuđen na vječnu žeđ i glad. Morao je stajati u jezercu u Tartaru, koji je bio mjesto kažnjavanja u Podzemlju. Svaki put kada bi se sagnuo po vodu, ona bi mu jednostavno prošla između prstiju. Iznad jezerca visile su grane na kojima je raslo različito voće. Međutim, kada bi se Tantal ispružio kako bi ga dohvatio, grane su izmicale njegovim rukama. Za svoj zločin, a to je krađa božje poslastice ambrozije, može se reći da je uistinu proživljavao "Tantalove muke".

TARTAR

Područje vječnog mučenja u Podzemlju, gdje su najveći griješnici kažnjavani za svoja nedjela. Najgori među njima su bili oni koji su sagriješili protiv bogova. Najveći grijeh bila je zloupotreba božje gostoljubivosti, što je jako bitno, jer su samo rijetki mogli iskusiti božansku naklonost.
Tako je heroj Belerofon kriv za najveću drskost, kada se usudio dojahati na krilatom konju Pegazu do samih vrata Olimpa. Očigledno je mislio kako je njegov herojski poduhvat ubijanja Himere bio dovoljan da ga se primi u društvo bogova. Zeus je naplatio tu aroganciju poslavši obada na Pegaza. Nakon uboda Pegaz se propeo, pri čemu je Belerofon sletio s njegovih leđa i pao tako jako da je ostao doživotno bogalj. Preostale dane je proveo kao jadan, lutajući izopćenik.
Tantal je, s druge strane, pozvan ne samo da podijeli stol sa Zeusom, već i veliku božansku tajnu. Međutim, Tantal se drznuo reći te tajne običnim smrtnicima, ili neki kažu kako je ukrao Zeusovu ambroziju. Nektar i ambrozija su bile specijalne poslastice bogova. Nektar je bio fermentirani med ili medovina, dok je ambrozija bila mješavina meda, vode, voća, sira, maslinovog ulja i ječma. Zbog krađe Tantal je osuđen na muke u Tartaru, koji je bio ispod Podzemlja, koliko je Podzemlje ispod nebeskog svoda.
Pedeset kćeri Danajevih ubilo je svoje muževe prve bračne noći zabivši im noževe u srce i odsjekavši im glave. U svojoj iskrenosti, one nisu shvatile brak te su djelovale samo po očevim ubilačkim naredbama. Bili kako bilo, osuđene su na vječan rad, a to je nošenje vode iz rijeke Stiks u posudama koje su bile probušene poput sita.
Zato što je svog punca bacio u vatrenu rupu, Iksiona je pročistio Zeus. Zatim je ovaj nezahvalno pokušao zavesti ženu vrhovnog boga. Hera je upozorila svog supruga na Iksionove namjere, na što je Zeus napravio oblak po uzoru na Herin lik. Iksion se udvarao oblaku te je uhvaćen na djelu. Za kaznu, provodi vječnost u najdubljem dijelu Podzemlja okovan za užareni točak.

TEBA

Grčki grad, kojim je po mitu vladao Edip. Tebu je osnovao Kadmo, koji je konzultirao Delfijsko proročište dok je tražio svoju nestalu sestru. Proročište je reklo Kadmu da napusti potragu i umjesto toga slijedi najbližu kravu. Gdjegod krava legne tu treba osnovati novi grad. Postoji još jedna slavna Teba u Egiptu.

TENARUM

Poluotok u južnoj Grčkoj gdje se nalazi špilja kroz koju je moguće ući u Podzemlje. Taj je ulaz izabrao Tezej i njegov suputnik Peritej na njihovom neuspjelom pokušaju otmice kraljice Hada, Persefone iz kraljevstva mrtvih.

TERA

Vulkanski otok u Egejskom moru koji je katastrofalno eruptirao za vrijeme Minojske civilizacije na Kreti. Kada je vulkan izbacio svu magmu, šuplji planinski stožac se urušio potiskujući more i time stvarajući ogromne valove koji su jurnuli na obalna naselja Krete. To se može povezati s legendom o Atlantidi koja je potonula u more.

TESALIJA

Područje u sjeveroistočnoj Grčkoj poznato po svojim konjima. Tesalijska planina Olimp bila je mitološki dom bogova. Tezejev prijatelj Peritej bio je Tesalijski kralj.

TESPROCIJA

Područje u zapadnoj Grčkoj, uključujući dolinu uz rijeku Aheron, gdje je bio ulaz u Had. To je vjerojatno bio ulaz kojim je Orfej prošao u pokušaju povratka svoje mrtve žene Euridike iz Podzemlja.

TETIS

Najpoznatija od Nereida, pedeset kćeri starog morskog čovjeka; majka Ahilejeva, grčkog junaka u trojanskom ratu. Kada je Tezeja kralj Minos izazvao da dokaže da je uistinu sin boga mora Posejdona, ovaj je zaronio u dubine kako bi povratio kraljev prsten pečatnjak. Našao je prsten i podvodni dvorac također, gdje mu je Tetis (ili njena sestra Amfitrita) dala krunu.

TEZEJ

Grčki junak, nacionalni heroj grada Atene, ubojica Minotaura. Unuk kralja iz Trezena.
Prvi puta se kao heroj dokazao podigavši veliki kamen. Tezeju je tada bilo šesnaest godina. Odgajali su ga djed i majka, princeza Etra. Jednog dana ga je majka pozvala k sebi i rekla mu kako je vrijeme da sazna o svom ocu, koji je bio vladar moćnog kraljevstva. To je bila novost za Tezeja, jer je uvijek vjerovao kako mu je otac jedan od bogova. "Prije nego što mu otkrijem identitet", rekla je princeza, "moraš prihvatiti izazov koji je tvoj otac postavio za tebe." Godinama prije, kralj je postavio ogroman kamen ispod kojeg je stavio određene stvari koje je želio za svog sina, ako ovaj bude dovoljno snažan da podigne kamen. Etra je dovela Tezeja do šumske čistine nasred koje je bio taj kamen. Tezej je lako podigao kamen i našao stvari koje mu je davno prije ostavio otac. Tad je Etra otkrila njegovo ime. Bio je to kralj Egej iz Atene. Vođen osjećajem herojske sudbine, Tezej je pošao na put kako bi se upoznao sa svojim ocem kojeg nikada nije vidio. Odlučio je otići do Atene kopnenim putem, iako ga je majka nagovarala da krene sigurnijim morskim putem. Uistinu se pokazalo kako kopneni put vrvi mnoštvom razbojnika, grubijana i pljačkaša. Tezej je ubrzo ustanovio kredo po kojem će svim tim nasilnicima učiniti sve što su oni radili svojim žrtvama.
Pošavši iz Trezena, njegovog rodnog mjesta, prva zajednica na koju je naišao bio je Epidaur. Tu ga je zaustavio nasilnik Perifet. Perifetu je nadimak bio "čovjek-palica", jer je uvijek nosio svoje omiljeno oružje, čvrstu drvenu palicu optočenu broncom kako bi pojačao udar na lubanje svojih žrtava. Tezej mu je jednostavno oduzeo palicu i udario ga njome. Neki kažu kako je taj incident izmišljen, da bi se opravdalo prikazivanje Tezeja s palicom, što je bilo slično s njegovim rođakom Heraklom, a to je jedna od mnogih Tezejevih herojskih imitacija.
Slijedeći koji je dobio dozu vlastitog lijeka bi je čovjek po imenu Sinis, koji je običavao zaustavljati prolaznike kako bi mu pomogli saviti dva borova stabla do zemlje. Zašto su putnici priskakali u pomoć nije razjašnjeno, ali smatra se kako je Sinis bio vrlo uvjerljiv. U trenutku kada bi savili drveće, on bi svezao pomoćnikove zglobove, jedan za svako stablo. Tada si je uzeo predah. Kada bi napetost postala prevelika, žrtva bi popustila, što bi uzrokovalo ispravljanje drveća i razbacivanje dijelova tijela u svim smjerovima. Tezej je i u ovom slučaju okrenuo situaciju vezavši Sinisu zglobove za drveća koja su ga raskidala kada je umor učinio svoje.
Nakon toga je, nedaleko od Atene, susreo Scirona. Taj poznati razbojnik djelovao je duž visokih litica koje se i do danas nazivaju po njemu. Imao je posebnu kadu u kojoj su mu prolaznici morali prati noge. Dok su mu oni prali noge, Sciron bi ih odgurnuo preko litice u ocean pod njom, gdje bi ih proždrla kornjača ljudožderka. Tezej je i tu okrenuo situaciju kao i u prijašnjim slučajevima.
Možda je najzanimljiviji Tezejev izazov došao u liku zlotvora zvanog Prokrust, čije ime znači "onaj koji rasteže". On je imao kuću blizu puta gdje je nudio domaćinstvo prolazećim strancima. Oni su bili pozivani na ugodan obrok i noćni odmor u njegovom specijalnom krevetu. Ako bi gost upitao što je toliko specijalno na krevetu, Prokrust bi odgovorio, kako krevet ima nevjerojatnu sposobnost prilagođavanja svoje duljine onome tko legne na njega. Ono što nije objasnio bio je način na koji krevet postiže tu "jednu mjeru za sve". On bi naime, odmah pošto je gost legao, počeo raditi na njemu, odnosno rastegao bi jadnika, ako je bio prekratak ili bi mu odsjekao noge, ako bi bio predugačak za tu famoznu mjeru kreveta. Tezej je sukladno sa svojim kredom fatalno "smjestio" Prokrusta u njegov specijalni krevet.
Kada je Tezej konačno stigao u Atenu kako bi upoznao svog oca, kralja Egeja, po prvi put, susret je bio sve samo ne srdačan. Tezej nije odmah otkrio svoj identitet, ali je odmah bio pozdravljen kao heroj od Atenjana, jer je oslobodio put od mnogih opasnosti. U čast njegovim djelima, pozvan je u palaču na banket. Posao služavke obnašala je kraljeva nova žena, Medeja.
To je bila ona ista Medeja koja je pomogla Jazonu požnjeti urod od naoružanih ratnika i ukrasti zlatno runo ispred nosa zmaja koji ga je čuvao. Jazon je nekon nekog vremena napustio Medeju, od čega je ona postala razumljivo ogorčena. Sada je u Tezeju ugledala prijetnju vladavini njezinih sinova nakon kralja Egeja. Zapravo je Medejina čarolija razotkrila Tezejev identitet. Godinama prije, pomogla je Egeju, koji je bio očajan u traženju nasljednika. Baš je Medejina moć osigurala rođenje Tezeja princezi Etri iz Trezena. Iako je ostavio instrukcije Etri u slučaju da se dijete rodi, Egej je ili zaboravio na taj incident ili nije vjerovao u rođenje.
Sada je Medeja igrala ulogu kraljeva zaštitnika. Sigurno je stranac za stolom bio previše popularan za dobro prijestolja. S ljudima koji su ga podržavali, vjerojatno bi ga mogao prisvojiti za sebe. Tako je Medeja nagovorila kralja Egeja da Tezeju posluži otrovano vino. I heroj bi, nesvjestan opasnosti, popio vino, da nije prije toga odlučio izrezati svoje pečenje za večerom. Romantičari tvrde kako je Tezej izvukao svoj mač, ne da razreže veprovinu, već je izabrao dramatičan trenutak za razotkrivanje svog identiteta. U svakom slučaju, Egej je prepoznao uzorak na dršci mača. to je bilo njgovo oružje, koje je ostavio ispod kamena za svog sina. Egej je odmah bacio čašu s otrovanim vinom na zemlju, dok je Medeja istrčala van i pobjegla u kočiji koju su vukli zmajevi.
Tezej je postao priznati nasljednik kraljevstva Atene. Tako je bio na raspolaganju kralju Minosu s Krete koji je došao po danak mladih muškaraca i djevojaka koji su trebali biti žrtvovani Minotauru. Kako mu je sin poginuo u prikupljanju Atenjana, Minos je doveo svoju mornaricu kako bi osigurao taj težak zadatak.
Minotaur je bio čudovište, polu-čovjek, polu-bik, koji je živio u spletu prolaza zvanom Labirint. Rodila ga je Minosova žena Pasifa kao kaznu od bogova. Minosa su izazvali da pokaže kako je potomak bogova, te je on pozvao boga Posejdona da mu da neki znak. Bog se odazvao i poslao iz mora prelijepog bijelog bika. Minosu se bik toliko svidio da je zanemario žrtvovanje bika bogovima, kao što je trebao. Za kaznu, Posejdon je učinio da se kraljeva žena zaljubi u bika. Njoj je fenomenalni majstor Dedal izradio šuplju kravu u kojoj se mogla približiti životinji. Rezultat toga bilo je rođenje Minotaura. Čudovište se uglavnom prikazuje s glavom bika i tijelom čovjeka. Muđutim, u srednjem vijeku, umjetnici su ga prikazivali s glavom čovjeka i torzom bika.
Neki kažu kako je Tezej izrazio soidarnost sa svojim sugrađanima Atenjanima te se ponudio kao jedna od žrtava. Drugi kažu kako je Minos uočio zgodnog princa i izabrao ga za žrtvovanje. U svakom slučaju, Tezej je postao jedan od četrnaestoro koji su ukrcani na Krećansku flotu za žrtvovanje.
More po kojem su plovili bilo je carstvo Posejdona, koji je s braćom Zeusom i Hadom činio trojstvo najmoćnijih bogova Grčkog panteona. Među sobom su podijelili svijet, Zeus je uzeo planinu Olimp na nebu, Had Podzemlje i Posejdom more. Postojala su i druga morska božanstva, kao što je bio "stari morski čovjek", bog Nereus, sa svojih pedeset kćeri, Nereidama. Kada je Tezej plovio prema Kreti, susreo je jedno od tih božanstava.
Dok se brod sa žrtvama približavao luci, kralj Minos se nametao jednoj od Atenjanki, kada se Tezej stavio u njenu obranu tvrdeći kako mu je to dužnost kao sina Posejdonovog. Minos je tvrdio, da ako sve to nije plod njegove mašte, kako će mu bog mora izaći u susret. Tada je Minos bacio svoj prsten pečatnjak u more i izazvao Tezeja da zaroni i nađe ga. To je Tezej i učinio, jer je uistinu bio pod zaštitom božanstava dubina. Ne samo da je vratio prsten, koji je pao u podvodni dvorac, već je i dobio na dar krunu s draguljima od jedne Nereide, a bila je to Tetis ili Amfitrita.
Nedugo nakon pristanka na Kreti, heroj je susreo princezu Arijadnu, kćerku kralja Minosa. Zaljubila se u Tezeja na prvi pogled. Baš je Arijadna ta koja je Tezeju dala klupko niti uz čiju pomoć je preživio užase Labirinta.
Splet prolaza Labirinta bio je tako vješto napravljen od strane vrhunskog graditelja Dedala, da žrtva koja bi u njega bila bačena nikada ne bi mogla naći izlaz iz njega. Prije ili kasnije žrtva bi nabasala na užasnog Minotaura koji bi je požderao. Ta je sudbina očekivala Tezeja.
Iz mita o Labirintu, potpuno je jasno kako ga je sagradio dijabolički um te iz njega nije bilo moguće izaći. Zato je i Minotaour bio njegov zarobljenik. Kakve je praktičnosti u samom Labirintu bilo, kada se gleda na žrtve, nije potupuno jasno. neke verzije mita kažu kako su žrtve bile zatvorene u Labirintu kao u kutiji. Ali ako su jednostavno gurnuli žrtve unutra i zatvorili vrata, sigurno bi svi umrli bili uz vrata, radije nego da lutaju užasnim prolazima. Čak da su im stražari i prijetili mačevima, vjerojatnije je da bi izabrali poznatu smrt, nego bili živi pojedeni od strašnog čudovišta. Niti su ih stražari mogli otpratiti duboko u Labirint, a da se i sami ne izgube, ili da riskiraju susret s Minotaurom. Možda je Dedal sagradio krov iznad svog izuma, pa su žrtve bacane kroz tajna vrata u njegovo samo središte. Možda je ipak bolje ne zanimati se preduboko za mitološku mehaniku.
Kada je Tezej prvi puta ušao u Labirint, zavezao je jedan kraj klupka niti, koje mu je dala Arijadna, i polako ga sve više odmotavao kako je ulazio dublje u prolaze. Mnogi umjetnici prikazuju Tezeja kako ubija Minotaura svojim mačem ili palicom, ali je teško zamisliti kako bi mogao prokrijumčariti takvo veliko oružju u svojoj odjeći. Vjerojatnija je verzija po kojoj je Tezej našao Minotaura kako spava, a onda ga je, u herojskom stilu, izudarao do smrti golim rukama. Tada je pratio nit do ulaza u Labirint, jer bi u suprotnom slučaju umro od gladi prije negoli bi uspio izaći.
Tezej je zatim pobjegao s Arijadnom, zaustavivši se tek da probuši dno na kraljevim brodovim, kako ne bi mogli organizirati potjeru. Tezej je, međutim, ubrzo napustio princezu, ili zato jer su ga obmanuli bogovi, ili zato jer se zaljubio u njezinu sestru Fedru. Neki kažu kako je Arijadnu ostavio na otoku Naksosu, dok drugi tvrde da mu se toliko žurilo da ju je ostavio na malom otoku zvanom Dia, s kojeg se mogla vidjeti luka iz koje su isplovili. Napuštena i ožalošćena Arijadna dugo je bila omiljena tema umjetnika kroz različita razdoblja.
Kada se brod koji je nosio Tezeja i njegove sugrađane približio promatračnici s koje je kralj Egej svakodnevno iščekivao njegov povratak, Tezej je zaboravio dati signal koji je već prije ugovorio sa svojim ocem. Brodska jedra su trebala biti crna, samo ako je ekspedicija završila kao u prethodnim slučajevima, a to je smrt zarobljenika. U svom oduševljenju trijumfom, ili zbog žalosti za Arijadnom, Tezej je zanemario boju jedara, a kralj Egej se u očajanju bacio s visine u more.
Tezej je sada bio i kralj i dokazani heroj, ali to nije bio kraj njegovim avanturama. Jednom prilikom posjetio je Amazonke, mitološke žene ratnice koje su živjele na obalama Crnog mora. Amazonke su bile slavne jahačice na konjima i posebno vješte s lukom i strijelom. Živjele su odvojeno od muškaraca i njima bi se susretale samo za potrebe obnavljanja populacije njihovog plemena.
Neki kažu kako je Tezej susreo Amazonke prije, na još jednoj postminotaurskoj avanturi u društvu Herakla. Herakla su izazvali da donese pojas kraljice Amazonki. Kraljica, unatoč svojoj reputaciji kao mrziteljice muškaraca, dragovoljno ga je dala Heraklu. Ali božica Hera, koja je mrzila Herakla, stvorila je zbrku, te je u velikoj bitki puno Amazonki poginulo.
Jednom je Tezej posjetio Amazonke samostalno. Njihov vođa, neustrašiva i gostoljubiva Amazonka, došla je na Tezejev brod s poklonom. Tezej ju je oteo i otplovio na pučinu. Nažalost, nerazložnost tog poduhvata može se mjeriti s još jednim herojevim pothvatom.
Bio je običaj u ranim Grčkim povijesnim vremenima da mlađi sinovi iz plemenitih obitelji isplove u lijepim danima jeseni, kako bi se bavili dostojanstvenim poslom, piratstvom. Kada je Tezej čuo da jedan takav pirat i njegova posada kradu kraljevsko, atensko stado kod Maratona, odmah je otišao za njim. Zgrabio je lopova za prsa i kada mu je htio pokazati što misli o krađi svoga stada, oči su im se susrele i neprijateljstvo je istog trenutka zaboravljeno.
"Uhvatio si me pošteno," rekao je Peritej, jer to je bilo njegovo ime, a bio je član kraljevske loze Tesalijskih Lapita. "Reci svoju kaznu i bit će izvršena," rekao je mladić, "jer mi se sviđaš". Divljenje je bilo obostrano te mu je Tezej dao pokoru u obliku zakletve o vječnom prijateljstvu i njih dvojica su se tada rukovali kako bi to zapečatili. Kasnije je Peritej pomogao Tezeju, kada je ovaj odlučio oteti Helenu iz Sparte. To je bila ona ista Helena čije bi lice "pokrenulo tisuću brodova", kao Trojanska Helena, ljubavnica i zarobljenica Trojanca Parisa, uzrokovala je da saveznici njzina muža Menelaja pokrenu Trojanski rat kako bi je vratili kući.
U vrijeme kada je Tezej izvršio otmicu, Helena je bila tek djevojčica s trinaest godina. Otevši ju uz pomoć Periteja, ostavio ju je njegovoj majci na čuvanje sve dok ne stigne u godine za udaju. No prije toga uspjeli su je osloboditi njezina braća, heroji blizanci, Kastor i Poluks, čije zajedničko zviježđe i danas obasjava noćno nebo između njihovih prijatelja, heroja Oriona i Perzeja.
Jednog dana, nedugo nakon otmice Helene, Peritej je prišao Tezeju te mu rekao. "Sjećaš li se kako sam ti pomogao pri otmici Helene ?" pitao je, "i ti si obećao kako ćeš mi pomoći u mojoj nakani slične prirode ?"
Tezej je klimnuo i potvrdno promrmljao.
"Odlično," odgovorio je Peritej. "Govoriš kao pravi prijatelj. Izabrao sam svoj mali poduhvat. Odlučio sam pobjeći s Persefonom, ženom Hadovom, kraljicom mrtvih."
Tezej je ostao bez riječi na samu pomisao o takvom svetogrđu, ali obećanje je obećanje. I tako su njih dvojica krenuli putem Podzemlja kroz jednu od špilja. Na kraju su se pojavili pred Hadovim prijestoljem. Bez lažne skromnosti, Peritej je odmah naglasio svoju namjeru, dodajući kako će se bog složiti da će Persefona biti sretnija s njim.
Had je hinio pristanak. "U redu," rekao je. "Ako je stvarno toliko voliš i ako je ljubav obostrana, možeš odvesti Persefonu. Ali prvo, pridruži mi se u zdravici. Molim te, sjedni".
Pokazao je na obližnju klupicu, a dva heroja su, ne sluteći prijevaru, sjeli na nju. I tu su zapeli kao da su zaljepljeni. U međuvremenu, Had je na njih pustio jato mučitelja u obliku zmija i Furija s očnjacima kao u Kerbera, a da se ne spomene zloglasna voda iz Tartara koja otječe kako joj se isušene usne približavaju.
I tu bi ta dva heroja i danas bila, da slučajno nije Heraklo prolazio na jednom od svojih pohoda. Ugledavši svog rođaka Tezeja, Heraklo ga je snažnim trzajem oslobodio, ostavljajući samo mali dio kože priljepljen za klupu. Ali Heraklo nije mogao ili nije htio osoboditi Periteja te tako Tezejev prijatelj plaća za vječnost cijenu svoje herojske drskosti.

TIR

Drevni grad u današnjoj Siriji. Po mitu, Europa je bila princeza Tira. Jednog dana kada je skupljala divlje cvijeće na obalnoj livadi naišla je na prekrasnog bijelog bika. Taj je bik bio neuobičajeno pitom i nije izazivao strah. Ukrašavajući njegove rogove cvijećem, Europa se naposljetku odlučila zajahati ga. Bik je zapravo bio prerušeni bog Zeus te je odmah krenuo u kas i zaronio u more. Europa je odnešena na otok Kretu, gdje je postala majka kralja Minosa.

TIREZIJE

Slijepi prorok iz Tebe, čiji savjet je tražio Odisej. Heroju, koji se pokušavao vratiti kući iz trojanskog rata, čarobnica Kirka je rekla kako se nikada neće vratiti bez pomoći Tirezije. Odisej je otputovao na daleki zapadni rub svijeta te prešao rijeku koja teče oko njega. Na ulazu u Had iskopao je rupu i u nju ulio žrtvenu krv kako bi prizvao duhove mrtvih. Tirezije je bio među njima te je dao heroju potreban savjet.

TIRINZ

Drevni Grčki grad. Neki kažu kako je veliko kamenje u njegovim zidinama mogao postaviti samo Heraklo, čiji mit je povezan s gradom. Heraklo je trebao postati kraljem Tirinza, da Hera nije odgodila njegovo rođenje. Tako je njegov rođak Euristej primio krunu umjesto heroja, u skladu s obećanjem koje je dao Zeus.

TITANI

Sinovi božice Geje, koji su vladali svijetom prije Olimpijaca. Krona, kralja Titana, svrgnuo je s vlasti njegov sin Zeus. Giganti, također sinovi Gejini, napali su planinu Olimp kao znak osvete, ali su ih odbili Olimpijski bogovi uz pomoć heroja Herakla.

TREZEN

Grčki grad kojim je vladao Tezejev djed. Tezej je rođen u Trezenu, a kada je odrastao majka ga je odvela na jednu šumsku čistinu izvan gradskih zidina te ga izazvala da podigne jedan kamen. Ispod kamena je našao mač i sandale svoga oca, kralja Egeja iz Atene, koji je to ostavio za svoga sina, ako ovaj uspije podići kamen.

TROJA

Kraljevstvo na zapadnoj obali danas znane Turske. Hektor je bio Trojanski princ, kojeg je ubio grčki heroj Ahilej. Trojanski rat je bila devetogodišnja opsada Troje od strane grčkih saveznika kralja Menelaja. Stvarni grad na tom je mjestu uništen za vrijeme herojskog doba.

TROJANSKI RAT

Devetogodišnji sukob između Grka i Trojanaca zbog Helene, žene spartanskog kralja Menelaja, koju je Paris oteo iz njenog doma u Sparti i odveo u Troju.