Svi likovi grčke mitologije
A - B - C - D - E - F - G - H - I - J - K - L - M - N - O - P - S - T - V - Z

OCEAN

Rijeka, utjelovljenje božanstva, koja je izvirala iz Podzemlja i tekla oko ravnog planeta Zemlje. Kada je heroj Odisej putovao u Had po savjet proroka Tirezije, prešao je Ocean kako bi došao do kraljevstva mrtvih.

ODISEJ

Kralj otoka na zapadnoj obali Grčke, jedan od heroja koji su se borili u trojanskom ratu. Na svom povratku iz Troje, Odisej i njegovi sudruzi upali su u niz nevolja. U jednom trenutku njihov brod je otpuhnut znatno van kursa, pa su stali uz mali pošumljeni otok gdje su ostavili vesla i pošli tražiti zalihe za put. Odisej je primjetio veći otok u blizini s kojeg su dolazili zvukovi meketanja koza. To je ohrabrilo njegov prazan želudac, te je poveo skupinu mornara na izviđanje. Na otoku su uz jednu špilju pronašli cijelo stado koza, a unutar špilje sira i mesa koliko se moglo samo poželjeti. Uživali su u ugodnom smještaju kada je pastir došao natrag kući.
Sam pogled na njega zaokupio je pažnju svih Grka. Bio je visok poput kuće s jednim okom nasred čela. On je bio jedan od Kiklopa, ogromnih kovača koji su sagradili Olimp za bogove. Zvao se Polifem i živio je sa svojim susjedima i njihovim stadima poput pustinjaka. Ako su Grci bili šokirani, Polifem je bio ugodno iznenađen., jer je pred njim stajala skupina koja će mu obogatiti prehranu.
Pošto je na ulaz špilje otkotrljao ogroman kamen, koji ne bi pomaknula ni grupa heroja, zgrabio je dvojicu Odisejevih ljudi i razbivši im glave o pod strpao ih u usta. Onda je podrignuvši otišao u kut i veselo utonuo u san. Odisej je naravno bio izvan sebe od brige, jer se zapitao u što je to upleo svoje ljude. Nije bilo druge nego provesti noć u jezivom čekanju, jer kamen s ulaza nikako nisu mogli pomaknuti. Ujutro je Kiklop pomakao masivni kamen, izveo svoje koze na ispašu ili u tor, te vratio kamen na ulaz. Te noći je pojeo još nekoliko Grka za večeru. Očajan, Odisej je smislio plan. Ponudio je za početak Kiklopa vinom, koje je bilo izuzetno jako i koje su mornari donijeli sa sobom na obalu. Grci su namjerno miješali vino s vodom, kako mi mu smanjili jakost, ali kako Kiklop nikada nije pio vino, ono mu je razblaženo ili ne udarilo u glavu. Prije nego se onesvijestio, upitao je Odiseja kako se zove.
"Nitko," odgovorio je heroj.
"Pa, gospodine Nitko, ti mi se sviđaš," rekao je Kiklop opijeno. "Zapravo tako mi se sviđaš da ću ti učiniti uslugu. Pojest ću te zadnjeg."
S tim ohrabrujućim riječima ubrzo je zaspao. Odisej je odmah naredio svojim ljudima da započnu s radom. Naoštrili su jedan kraj kolca i stavili ga na vatru. Onda su ga svi zajedno zaboli u Kiklopovo oko. U agoniji je Polifem pokušavo zgrabiti svoje mučitelje, ali su mu oni cijelu noć izmicali. "Pomoć, dođite brzo!" uzviknou je u jednom trenutku, te su njegovi prijatelji Kiklopi dotrčali.
"Što se dogodilo?" povikali su na ulasku u špilju.
"Osljepljen sam i u agoniji," grmio je Polifem.
"Tko ti je to učinio?" odvratili su.
"Nitko," reče Polifem.
"U tom slučaju," odgovoriše Kiklopi dok su odlazili, "nisi nas niti trebao gnjaviti."
Ujutro je po običaju pozvao svoje stado i maknuo kamen kako bi mogli izaći. Postavio se na vrata kako bi spriječio Grke da izađu. Mrmljajući s velike udaljenosti svom ovnu, tražio je suosjećanje s njegovom nesrećom. "Što god radio," rekao je životinji, "ne vjeruj Grcima."
To govoreći, pomazio je životinjska vunena leđa i poslao ga izvan špilje. Nije znao da se Odisej uhvatio za ovnov trbuh, a i ostali suputnici Odisejevi su na sličan način izašli iz špilje. Kada je Polifem shvatio da je prevaren, potrčao je na obalu, gdje su Odisej i njegovi ljudi veslali u sigurnost.
Heroj nije odolio, a da ne kaže nešto za rastanak. "Samo da znaš, moje ime je Odisej, " vikao je preko vode. "Za tvoju nevolju je kriv Nitko, nitko do tebe samog."
Proklevši ga Polifem je bacio gromadu koja je skoro potopila brod, ali su veslači još jače zaveslali ostavivši slijepog Kiklopa nemoćno na obali.
Kasnije su Odisej i njegovi mornari naišli na neki drugi lijepi, ali pomalo jezivi otok, pa se Odisej dvoumio o tome tko će poći tražiti zalihe. Kako je on zadnji put vodio ljude na obalu, te ga je zamalo pojeo Kiklop, ovaj put je odlučio poslati nekog drugog s pola posade. Ostali su ostali u logoru i čekali na izviđače zahvaljujući sretnoj zvijezdi što oni nisu morali poći.
Njihove brige su bile opravdane. Izviđači su stigli do udobne kućice na čistini, gdje ih je lijepa žena pozvala na čaj. Već su uočili kako je dvorište puno iznenađujuće poslušnih lavova i vukova, ali su odlučili prijeći preko tog lošeg znaka koji je upozoravao na nekakvo zlo. Svi osim jednog mornara su prihvatili poziv i ušli unutra. Ondje se pokazalo kako je njihova domaćica zapravo čarobnica po imenu Kirka, koja ih je pretvorila u svinje.
Jedini član posade koji nije doživio takvu sudbinu otišao je sve javiti Odiseju, koji je osjetio kako je odgovoran za svoje ljude ili bolje rečeno svinje. Dok se približavao kućici naletio je na boga Herma. To možda i nije bio slučajan susret, jer oni Olimpijci koji mu nisu zagorčavali život nastojali su mu pomoći, pa su slali ovog glasnika s pravovremenom pomoći. Pomoć je bila u obliku čarobne, proljetne vrste bilja koja je, kako je Herm uvjeravao Odiseja, protuteža vještičjim čarolijama. Jasno je da ga Kirka nije dočekala s pozdravom, već je podigla svoj čarobni štapić kako bi ga pretvorila u svinju, kada je Odisej isukao svoj mač kako mu je Herm naložio, te pružio biljku prema kirkinom nosu poput mirišljave soli i rekao:
" Baci štapić ili su tvoji čarobnjački dani završeni !" (Ili neke riječi sličnog efekta.)
Kirku je to tako uzdrmalo da ne samo da nije bacila čari na Odiseja, već je i sve njegove ljude vratila u prvobitni oblik. Ona i Odisej su postali veliki prijatelji. Heroj je ostao s njom nekoliko dana, a kada je odlučio krenuti na put dala mu je važne savjete glede opasnosti koje su pred njim.
Baš je Kirka rekla Odiseju kako će morati skrenuti usput u Had, jer samo mu slijepi prorok Tirezije može reći kako stići kući, a on je mrtav. Tako je Odisej plovio na zapad dok nije stigao do Oceana, široke rijeke koja je kružila oko Zemlje (bar su tako vjerovali stari Grci). Tu je konačno našao granicu Hada. Na ušću paklenskih rijeka Stiks i Aheron, iskopao je rupu i u nju ulio žrtvenu krv. Na to su se duhovi umrlih ustali, željni životne tekućine kako bi povratili svoju životnu snagu.
Odisej ih je sve držao na jednom mjestu, dok nije našao Tireziju, a onda je odlučio govoriti i s drugim duhovima slavnih osoba. Među njima je bio i veliki junak Ahilej. Ahilej je bio najbolji od svih Grka koji su opsjedali Troju. Ubio je trojanskog heroja Hektora u borbi jedan na jedan, a njega samog su ubili uz pomoć boga Apolona. Sada je uživao najviše počasti među mrtvim herojima. Odisej ga je pozdravio kao prvog među smrtnicima dok je bio živ i sada kao ravnog bogovima iako je bio u Hadu.
"Dosta lijepih riječi Odiseje !" Ahilej ga je prekinuo. "Radije bih bio ponizni seljak, i živ čovjek, nego kralj ovih jadnih mrtvaca."
Oduševljen donekle vijestima o sinovljevim herojstvima, otišao je preko polja Asfodela, sivog i jezivog bilja. Tako je Had opisao pjesnik Homer. Iako su drugi pjevali o Elizejskim poljima, gdje su ljudi poput Ahileja živjeli u fantastičnom društvu, ugodnoj okolini, u herojskim potjerama u lovu i banketima, Ahilejeve riječi uvijek vise nad tim tvrdnjama. Iako vas čeka naporan posao, puno je slađe osjetiti jutarnje ružičasto svjetlo pod otvorenim nebom, nego čudan raj na rubu zapadnog svijeta.
Od tada se Odisej susreo s nizom izazova, od kojih su prvi bile čarobne Sirene. Bile su dvije ili tri Sirene, koje su imale tijelo žene s ptičjom glavom i stopalima, ili ptičje tijelo sa ženskom glavom i glasom. Neki kažu kako su dobile taj oblik kada su kao gošće božice Demeter prisustvovale otmici njezine kćerke Persefone, koju je izveo Had, bog mrtvih.
Persefona je skupljala cvijeće na livadi, kada se odjednom otvorila velika pukotina u zemlji iz koje je u svojoj kočiji izašao Had. Zgrabio je Persefonu i odvezao se natrag u svoje kraljevstvo. Božici žetve Demeter srce je bilo slomljeno, te dok je ona lutala cijelom zemljom u potrazi za svojom kćerkom, usjevi su propadali i vladala je vječna zima. Na kraju su Hada uvjerili da preda Persefonu šest mjeseci svake godine,a to je proljetno i ljetno doba kada cvijeće cvjeta, a zemlja ponovo donosi plodove. Onih pola godine koje kraljica Hada provodi u Podzemlju, poklapa se s neplodnom sezonom.
Sirene su u međuvremenu kažnjene ptičjim nogama, jer nisu spriječile otmicu, ili su dobile krila kako bi proširile Demetrino područje potrage za Persefonom. Kasnijih godina smjestile su se na hrid na zapadu blizu obale današnje Italije. Ondje su svojim ugodnim pjevanjem, svirajući lutnje i lire, vodile mornare u popast. Oni koji su čuli njihovu ukletu melodiju, izgubili su sve pomisli na dom, te su venuli na sirenskim stijenama sve dok nisu umrli. Ili su izgubili sve mornarske vještine što je rezultiralo brodolomom.
Kada su pokraj njih prolazili Argonauti, na povratku iz Kolhide, Orfej je spasio svoju družinu pjevajući i svirajući liru. Neki kažu kako je jednostavno utopio Sirene, dok drugi tvrde kako je samo ljepše pjevao.
Upozoren od Kirke na glazbenu reputaciju Sirena, Odisej je također spasio svoju družinu prolazeći pored njihove jazbine. Začepio je uši svima od iz svoje posade, ali je svoje ostavio nezačepljene željevši čuti o čemu se to kod Sirena radi. Zaštitio se u slučaju da ne odoli pjevu, tako što se vezao za jarbol. Na taj način nije mogao zgrabiti kormilo i krenuti prema stijenama, na koje bi ga Sirene pozvale.
Slijedeće što je Odisej morao proći postalo je poznato po uzrečici "proći Scile i Haribde". Haribda je bio vrtlog u uskom prolazu između Italije i Sicilije. Puno puta na dan to je čudovište gutalo i ponovo vraćalo more koje ga je okruživalo. To je stvaralo ozbiljnu poteškoću pri navigaciji. Odisej je odlučio riskirati, jer je alternativa bila još gora. To su bile Lutajuće stijene, koje bi zdrobile svaki brod koji bi pokušao proći između njih. To nisu bile one Sudarajuće stijene između kojih je prošao Jazon i Argonauti na putu prema Kolhidi u potrazi za zlatnim runom. Kako ne bi došlo do zabune, Jazon se susreo sa Sudarajućim stijenamana putu za Kolhidu, dok je Lutajuće stijene sreo na povratku. Tom prilikom su im pomogle Nereide, kćeri starog morskog čovjeka, koje su Argonaute sigurno provele između stijena.
Odiseja je na vrtlog upozorila Kirka, te je on naredio mornarima da se drže uz hrid koja se nalazila nasuprot vrtlogu. Ono što nije rekao mornarima je to da je na hridi bila jazbina užasne Scile. Scila je u početku bila lijepa djevojka, ali je završila kao čudovište sa šest glava i isto toliko želudaca.
Odiseju je rečeno da se ne odupire, već da se osjeća ponosnim te da odjene oklop i maše mačem, zbog svega dobrog što mu se dogodilo. Scila je na brzinu zgrabila i progutala šest mornara istodobno, dok je kapetan na to gledao u agoniji i frustraciji. Nije bilo drugog, već jače veslati, jer bi promjena smjera značila susret s vrtlogom.

OLIMP

Planina u sjevernoj Grčkoj, koja se putem mnogobrojnih vrhova diže preko visine od 3000 metara. Općenito viđena kao dom vrhovnih bogova. Ipak, u mitu u kojem se kaže kako su dva diva stavila nekoliko planina na vrh Olimpa kako bi napali bogove, govori možda da su obitavali negdje na nebu, a ne na planini Olimp.

OLIMPIJCI

Vrhovni bogovi grčkog panteona, za koje se vjerovalo da su obitavali na vrhovima planine Olimp ili negdje na nebu. Visoko u oblacima živjeli su u veličanstvenoj palači, te su se povremeno zabavljali mješajući se u živote smrtnika ispod njih.
Kralj Olimpijaca bio je Zeus. Sjedio je na prijestolju od egipatskog mramora presvučenog zlatom. Ljubičasto ovnovo runo krasilo mu je sjedalo. Prijestolje kraljice Here bilo je od bjelokosti iznad kojeg je visio pun mjesec. Pokraj Here sjedio je Ares, bog rata. Njegovo prijestolje od uglančane mjedi bilo je prekriveno ljudskom kožom. Soba s prijestoljima ili dvorana za vijećanje, bila je u središtu raskošne palače, koju su za Olimpijce izgradili Kiklopi, jednooki divovi.
postojalo je dvanaest vrhovnih Olimpijaca, iako se precizni sastav božanskog vijeća mijenjao tijekom vremena. Tako je na primjer, u jednom trenutku Hesta, božica srca, bila član, ali su joj dojadile božanske spletke, te je drage volje predala svoje mjesto bogu vina Dionizu.
Demetrinu kćerku Persefonu ponekad su, ali ne uvijek, smatrali članicom dvanaestorke. Kao Hadovoj ženi prijestolje joj je bilo u Podzemlju. Ni bog mrtvih, Had osobno nije spadao u Olimpijce ioako je bio Zeusov brat. S druge strane, Posejdon, Zeusov drugi brat uživao je u svim čarima na visinama Olimpa kada nije plovio u svojoj morskoj kočiji. Često su ga prikazivali kako nosi koplje s tri oštrice ili trozubac, simbol njegove moći kao boga mora.
Ostali u panteonu su bili Afrodita, božica ljepote, i njezin muže Hefest, vodeći obrtnik bogova; Herm, glasnik Olimpijaca, i Apolon, bog proricanja i liječenja. Atena je često nosila koplje, jer je osim obrta bila i božica rata također. Artemida kao žena lovac, bila je opremljena lukom.

ORFEJ

Izuzetno daroviti putujući pjesnik koji je pokušao spasiti svoju mrtvu ženu iz Podzemlja. Orfeja je svirati liru načio Apolon, a vještina sviranja mu je bila takva, zajedno s umiljatošću glasa, da je očaravao divlje životinje i čak uspjevao izvući iz zemlje drveće s korjenjem koje bi ga tada slijedilo u stopu. Jazon i Argonauti su ga poveli sa sobom u potrazi za zlatnim runom, a baš ih je Orfej spasio brodoloma nadglašavajući izdajnički zov sirena svojom glazbom i pjevanjem.
Orfej se zaljubio u vilu Euridiku i imali su lijep život sve dok ju jednog dana nije progonio sin Apolonov, niže božanstvo Aristo. U pokušaju bijega stala je na otrovnu zmiju, koja ju je ugrizla te je ova potom umrla. Neutješan, Orfej je pronašao špilju koja je vodila u Had te ju je slijedio u Podzemlje. Ondje je svojom glazbom tako očarao kralja mrtvih, da mu je ovaj dozvolio da povede Euridiku natrag u vanjski svijet, ali pod jednim uvjetom.
Uvjet je bio toliko jednostavan, da bi prvo trebalo malo objasniti zašto Orfej to nije uspio provesti. Možda je tomu razlog što nije mogao više čekati ni trenutka kako bi ugledao svoju ljubljenu. Možda je htio podjeliti svoje oduševljenje ptičjim pjevom i suncem kako su se približavali otvoru špilje. Možda je pak želio da Euridika čuje njegovu najnoviju pjesmu koju je izvodio na liri. U svakom slučaju, učinio je baš ono jedino što nije smio. Okrenuo se i pogledao Euridiku, te ju je tim činom zauvijek izgubio.
Orfej se zakleo kako nikada neće voljeti drugu ženu, i vjerojatno je ta njegova nepokolebljivost bila uzrokom, da ga neke divlje žene iz Trakije rastrgaju u napadu ljubomore. Bacile su mu glavu u rijeku, koja je plutajući pjevala sve do ulaska u more.

ORION

Ogroman lovac, kojeg je ubila Artemida. Božica je provodila puno vremena loveći s Orionom, što je bilo neprihvatljivo njezinom bratu Apolonu, pa je odlučio stati na kraj toj vezi. Naveo je Artemidu da strijelom pogodi nešto okruglo što se naziralo na pučini. Ispostavilo se kako je pogodila glavu Orionovu dok je ovaj plivao.