Svi likovi grčke mitologije
A - B - C - D - E - F - G - H - I - J - K - L - M - N - O - P - S - T - V - Z

JAZON

Jazon je bio vođa Argonauta, grupe heroja koji su krenuli iz Grčke u daleku Kolhidu u potragu za zlatnim runom.
Jazon je bio sin zakonitog kralja iz Jolkusa, ali je njegov stric Pelias uzurpirao prijestolje. Pelias je živio u neprekidnom strahu od gubitka onoga što je nepravedno uzeo. Držao je Jazonovog oca u zatvoru i sigurno bi ubio Jazona po rođenju, ali ga je Jazonova majka prevarila tugujući kao da je Jazon mrtav. U međuvremenu dijete je odnešeno u špilju kentaura Hirona. Hiron je podučavao Jazona o biljkama, lovu i modernoj umjetnosti.
Kada je odrastao, Jazon je krenuo po svoje pravo na prijestolje. I ne znajući, bio je dio urote koju je na planini Olimp skovala Hera bijesna na kralja Peliasa, jer je ovaj poštivao sve bogove osim Here, kojoj zbog bahatosti nije odao dužno poštovanje.
Herin plan bio je prožet opasnošću, pa je zahtijevao pravog heroja. Kako bi testirala Jazonovu srčanost, postavila je bujicu na njegov put prema Jolkusu. Na obali rijeke bila je starica. Hoće li Jazon otići nestrpljiv za svojim poslom, ili će se odazvati na staričin poziv da je prenese preko rijeke? Jazon je bez razmišljanja stavio staricu na leđa i uputio se u bujicu. Na pola puta počeo je stenjati zbog njezine neočekivane težine, jer starica je bila nitko drugi nego Hera. Neki kažu kako mu se otkrila na drugoj strani rijeke i obećala svoju pomoć. Drugi tvrde kako Jazon nikada nije saznao kakvu je božansku uslugu učinio.
Jazon je izgubio sandalu u brzici, što se pokazalo značajnim u Herinoj osveti, jer je proročište upozorilo kralja Peliasa kako se treba čuvati stranca s jednom sandalom.
Kada je Jazon stigao u Jolkus, zahtijevao je svoje pravo na prijestolje. Njegov stric Pelias ga se nije namjeravao odreći, pogotovo ne u korist stranca s jednom sandalom. Pod krinkom gostoljubivosti, pozvao je Jazona na banket te ga tijekom večere naveo na razgovor.
"Kažeš kako si sposoban vladati kraljevstvom", rekao je Pelias. "Znači li to da si sposoban nositi se s nailazećim problemima ? Na primjer, kako bi se riješio nekoga tko ti stvara probleme ?"
Jazon je trenutak razmišljao, željan kraljevskog rješenja problema. "Poslati ga za zlatnim runom ?", rekao je.
"Nije loša ideja", odgovorio je Pelias. "To je upravo takav pothvat u kakav bi se svaki heroj upustio. Upravo zato, jer ako bi uspio bio bi zapamćen stoljećima. Reci, zašto ti ne bi pošao ?"
Od tada se širom Grčke pročulo kako Jazon traži mornare koji bi s njim pošli na opasno, ali izuzetno slavno putovanje. Unatoč minimalinm mogućnostima da se uopće preživi i ugleda runo, na stranu prolazak pored zmaja čuvara i povratak kući, velik broj heroja bio je spreman na taj rizik. Oni su prozvani Argonauti po brodu Argu. Među njima su bili Heraklo i heroina Atalanta. Jazon je dao sagraditi brod vrijednom brodograditelju Argu, koji ga je tašto nazvao ni manje ni više nego po sebi.
Arg je imao božansku naklonost pri gradnji broda. Hera je za to zadužila svoju božansku prijateljicu Atenu. Ta zaštitnica obrta omogućila je izgradnju pramca broda od drva iz svetog luga svemoćnog Zeusa. Pramac je imao čarobna svojstva govorenja i proroštva ljudskim glasom.
I tako je jednog sunčanog jesenskog jutra Argo porinut u more sa sve samim herojima kao veslačima. Baš kako se Pelias i nadao, nije trebalo dugo kako bi zapali u nevolje. Nakon što su na nekoliko dana stali na otoku naseljenom isključivo ženama, uputili su se u grad Salmidu.
Kralj ih je dočekao, ali nije bio praznički raspoložen. Budući da je uvrijedio bogove, morao je primiti kaznu u obliku ptica koje su imale žensku glavu i oštre kandže, a bile su znane kao Harpije. Te Harpije su imale neugodan običaj da dolaze u grad za vrijeme večere i bacaju izmet na kraljev objed praveći toliku buku da nije mogao jesti, čak i ako ne bi izgubio apetit nakon izmeta. To je za posljedicu imalo da je kralj Finus svakim satom bio sve mršaviji. Na sreću, dvojica od Jazonovih pratitelja bila su direktni potomci Sjevernog Vjetra, što im je davalo mogućnost letenja. Ljubazno su otjerali Harpije tako daleko da kralj više nikada nije imao zbog toga problema. Kao zahvalnost, kralj je upozorio Argonaute na opasnost koja im je prijetila na putu po zlatno runo. Opasnost su činile dvije stijene koje su se skupljale kad bi brod prolazio između njih smrskavajući ga, a nazivali su ih Sudarajuće stijene. Finus im je savjetovao kako ne bi bilo dobro prolaziti između njih bez predradnji, te im je čak rekao što bi trebali učiniti kako ih stijene ne bi smrskale. Kada bi uspjeli navesti pticu da prođe između stijena prva, što bi uzrokovalo sudaranje stijena, te bi tada Argo mogao brzo proći prije nego što bi se stijene stigle ponovo sklopiti. Služeći se tom lukavštinom Jazon je uspio natjerati stijene da se sudare prijevremeno hvatajući samo ptičje perje iz repa. Argo je na brzinu uspio proći samo s lakše oštećenom krmom.
Jednom kada je stigao u Kolhidu, Jazon se morao suočiti s nizom strašnih izazova prije nego što je uopće i mogao doći u lug u kojem je visilo zlatnon runo. Tu je bio još jedan razdražljiv kralj sa svojim zadacima. Kralj Etej iz Kolhide bio je vladar tog barbarskog kraljevstva na dalekom rubu svijeta heroja. On i njegovi ljudi nisu bili prijateljski raspoloženi prema strancima. Ipak, jednom prilikom kralj je ljubazno pružio pomoć posjetitelju iz Jazonovog rodnog grada. To je vjerojatno bilo zbog neobičnog načina prijevoza kojim je novopridošlica došao. Naime, on je stigao u Kolhidu na leđima letećeg zlatorunog ovna. Stranac se zvao Friks, a on i njegova sestra su išli na žrtvovalište kada ih je ovan odnio u Kolhidu. Njegova sestra, koja se zvala Helle pala je s leđa ovna u uski morski prolaz, koji je po sjećanju na nju dobio naziv Hellespont. Friks je sigurno stigao u Kolhidu, gdje je žrtvovao ovna bogovima, a njegovo zlatno runo objesio u lugu. Etej mu je dao jednu svoju kćerku za ženu.
Kralju Eteju se Jazon od početka nije sviđao, jer nije osjećao blagonaklonost prema zgodnim mladim strancima koji su upali u njegovo kraljevstvo u slavnom pothvatu, koji je uključivao ulazak u njegov sveti lug i odnošenje njegove svojine. On je smatrao zlatno runo svojim, te je skoro rekao Jazonu što misli o njegovom pothvatu, kada ga je iznenada na obvezu gostoljubivosti podsjetila njegova kćerka Medeja. Ona je za to imala više nego dobar razlog. Budući da se Hera zalagala za Jazona uspjela je nagovoriti Afroditu da joj pomogne. Za božicu ljubavi nije bio nikakav problem urediti da se Medeja zaljubi u Jazona čim ga je ugledala. To se pokazalo kao vrlo povoljna stvar za Jazona, jer ne samo da je pošteđen kraljeva ukora i brzog povratka na granicu, već mu je Medeja potiho obećala pomoć u njegovom pothvatu. Otac joj se smirio, a njegovo ponašanje je bilo toliko srdačno da je to bilo sumnjivo.
Što se kralja Eteja sada ticalo, Jazon je mogao uzeti zlatno runo i sve ostalo što bi mu zatrebalo i nije se mogao načuditi što ga je opsjelo da se prije tako nerazumno ponašao. Sve što je tražio od Jazona bio je samo simbol dobre volje koji se sastojao od jednostavnih poljoprivrednih poslova. Ako bi Jazon mogao upresti dva bika koja su pasla na obližnjem pašnjaku, poorati polje, zasijati ga i požnjeti sve u jednom danu, kralj Etej bi mu bio jako zahvalan te bi mu predao zlatno runo.
Međutim, bio je tu jedan detalj na koji je Jazon morao pripaziti. Bikovi su bili dosta neobični, jer su imali oštre, mjedene papke koji su mogli rasporiti čovjeka. Naravno bio je tu čudan i njihov dah, jer su zapravo dahtali vatru. Dok je Jazon razmišljao o svemu tome, učinilo mu se da čuje glas svoje majke, kraljice Polimede, kako ga doziva. Bila je to ponovo Medeja koja ga je odvela na stranu i dala mu određenu mast, koja bi ga, kada bi je utrljao u tijelo, učinila naranjivim na mjedene papke i vatru. Medeja je bila poznata čarobnica, koja je trgovala čarobnim napitcima.
I tako je Jazon hrabro prišao bikovim ne obazirući se na vatrene dahove i mjedene papke kojim su ga pokušali omesti te ih upregao i poorao polje. Ni sadnja sjemena nije mu pričinjala problem. Raspršivao je sjeme širom polja, poput cvijeća koje vile razbacuju u proljeće, ali nije primjetio neobičnost sjemena koje je zasađivao. Uspostavilo se da se Etej dočepao nekakvih zmajevih zubi koja su imala neobična agrokulturna svojstva. Čim ih je Jazon razbacao po polju ona su počela klijati što je bilo dobro s njegova stanovišta, ali nikako sa stanovišta žetve. Svako sjeme se razvilo u do zuba naoružanog ratnika, koji su sada u velikoj skupini prijetili jadnom Jazonu. To je bila uistinu bodljikava žetva.
Etej je u tom trenutku stajao pored polja tiho likujući i razmišljajući što će ostati od Jazona nakon ove nepoštene borbe. Malo ga je iznenadilo kada je ugledao Medeju kako preko brazdi trči prema Jazonu, ali znajući za njezinu osjetljivost pomislio je kako se želi oprostiti od Jazona. Međutim, ona mu je još jednom pomogla, ali ovaj put ne s čarobnim napitcima, već s uputom iz čiste psihologije. Jazonu je u tom trenutku već dobrano ponestalo hrabrosti, ali nije izgubio i osjećaj za shvaćanje dobrog savjeta. Poslušavši Medejin jednostavan savjet završio je žetvu u roku i s minimalnim naporom. Jednostavno je bacio kamen na jednog od ratnika, koji je pomislio da je to učinio jedan od njegovih susjeda i krenuo na njega. Ubrzo su svi ratnici iz sjemena zaratili jedan protiv drugoga, sve dok niti jedan nije ostao na nogama.
Etej nije imao drugog izbora, već učiniti kao da će dati zlatno runo Jazonu, iako mu to nije bila namjera. Ali načinio je taktičku pogrešku rekavši svojoj kćerci za to. Tako je Medeja, još uvijek pod utjecajem Afrodite, otišla i povjerila se Jazonu te se još i ponudila da će ga odvesti pod okriljem mraka u sveti lug gdje je runo zabijeno za drvo i gdje ga čuva zmaj.
I tako su se u ponoć ušuljali u sveti, zidom ograđeni prostor Aresa, boga rata. Jazon, koji je uvijek bio vatren, izvukao je svoj mač, ali ga je Medeja mudro obuzdala i iskoristila napitak za spavanje, kako bi se riješili zvijeri. Zajedno su uzeli runo i pobjegli odmah s Argom izbjegavši na taj način potjeru.
Tako je Jazon uspješno ispunio herojski izazov. Vrativši se u Grčku, napustio je Medeju zbog druge princeze. Budući da se zakleo na ljubav i poštovanje prema Medeji zbog usluga koje je za njega učinila, pokazao se nepouzdanim, baš kao što je bio i nesposoban za samostalni pothvat.

JOBATEJ

Kralj Licije koji se želio riješiti Belerofona poslavši ga u lov na Himeru. Po Belerofonu je kralj Protej iz Tirinza poslao pismo Jobateju. Protejova žena je okrenula muža protiv heroja, te je u pismu pisalo da ga Jobatej ubije. Jobatej je smatrao kako je najlakši način da to učini, da pošalje Belerofona na Himeru.

JOLAJ

Sin Ifiklov, koji je pomogao Heraklu da ubije Hidru. Jolaj je bio kočijaš svojega strica Herakla. Kada je veliki heroj u jednom od svojih pothvata našao Hidru u maočvarama Lerne, Jolaj ga je tamo dovezao kočijom. Kada je Heraklo shvatio da odsijecanjem jedne glave, na tom mjestu izrastaju dvije, Jolaj mu je pritekao u pomoć. Svaki put kada je Heraklo odsjekao glavu, Jolaj je spalio ranu na vratu kako bi spriječio izrastanje novih glava.

JOLKUS

Tesalijski grad iz kojeg su Jazon i Argonauti pošli tražiti zlatno runo. Jazonov otac trebao je postati kralj Jolkusa, ali je njegov brat Pelias uzurpirao prijestolje. Tako kada je Jazon, kojeg je odgajao u divljini kentaur Hiron, stigao u Jolkus i zahtijevao svoje pravo na prijestolje, Pelias ga je poslao po zlatno runo kako bi ga se riješio.

JUKTAS

Planina blizu Irakliona, Krete i drevnog Knososa. Kada je mitološkog Dedala zatvorio kralj Minos u Labirint u Knososu, on je napravio krila od perja i voska pomoću kojih je pobjegao. Napravio je dva para, jedan za sebe i drugi za svog sina Ikara. Upozorio je Ikara da će mu se otopiti vosak, ako bude letio previsoko zbog blizine sunca, i da će se krila raspasti. Ali Ikar nije slušao te je možda dostigao visinu planine Juktas, prije nego što je pao u more.