Svi likovi grčke mitologije
A - B - C - D - E - F - G - H - I - J - K - L - M - N - O - P - S - T - V - Z

HAD (1)

Bog mrtvih, vladar Podzemlja. U raznim avanturama, Had je oteo djevu Persefonu, prevario Tezeja i Periteja, a čak ga je uspio zarobiti Sizif. Bog Had bio je jeziv lik za sve žive, koji su bili pažljivi kada se zaklinju u njegovo ime. Za mnoge je ljude bilo dovoljno strašno samo izreći njegovo ime. Zato su izmislili eufemizam, riječ koja isto znači, ali je samo ugodnija za čuti. Budući da su svi dragocjeni minerali dolazili iz zemlje (obitavalište Hadovo) i budući da je kralj bio bogat sudeći po broju podanika u kraljevstvu mrtvih, prozvali su ga "Ploutos" - bogatstvo. To vrijedi i za Rimljane koji su Zeusa zvali Jupiter, Aresa Mars, Herma Merkur i Hada Pluton.

HAD (2)

Kraljevstvo mrtvih, ili ispod zemlje ili na dalekom zapadu kojeg su znali stari Grci. Dobilo je naziv po svom vladara, bogu Hadu. Grci nisu znali što očekivati poslije smrti, što i nije bilo iznenađujuće. Saznanja o životu poslije smrti bila su različita i suprotstavljajuća. Neki su mislili kako heroji putuju u Elizejska polja, gdje love i blaguju u ugodnom društvu do vječnosti, dok su obični ljudi predani na beživotan i dosadan boravak u poljima Asfodela. Prvo su pili vode rijeke Lete, zbog čega su zaboravili sve iz njihovog prošlog života tako da nisu imali o čemu pričati. Podzemno kraljevstvo Had bilo je tako vlažno, mračno i pljesnjivo mjesto da su se i bogovi na nebesima okretali u gadosti kada su ga vidjeli u otvoru na zemlji.

HARIBDA

Mitološki vrtlog blizu Sicilijanske obale koji je usisavao veliku količinu vode tri puta na dan. Zajedno s čudovištem Scilom bio je dvostruka opasnost za Odiseja. Čarobnica Kirka upozorila je heroja da se vrtlog može izbjeći samo prolazeći uz obalu ispod stijene na kojoj je bila Scilina jazbina. Odisej je to i učinio izgubivši pri tome samo šest mornara od mnogoglave Scile.

HARON

Sablasan lađar koji je prevozio mrtve preko rijeke Stiks; njegova podmitljivost protegla se i do današnjih dana. Običaj je bio staviti novčić u usta mrtvaca kako bi mu se osigurao put u Had. Haron nije bio na usluzi živim putnicima, tako da je Heraklo morao uložiti sve svoje snage u zastrašivanje kada mu je kao jedan od zadataka bilo da dovede Kerbera natrag u gornji svijet. Nasuprot Heraklu, Orfeju je bilo dovoljno zasvirati očaravajuću melodiju svojom lirom kako bi naveo Harona da ga preveze.

HARPIJE

Smrdljive ptice oštrih pandži s licima žena, koje su zagađivale hranu kralja Finusa iz Salmide. Kralj je bio toliko zahvalan Argonautima što su ga riješili napasti da je savjetovao Jazona i njegove suputnike kako da izbjegnu Sudarajuće stijene.

HEFEST

Šepavi bog vatre i obrta. Hefest je bio sin Zeusa i Here. Šepao je od rođenja zbog čega ga je majka bacila s planine Olimp. U nekim verzijama kaže se kako se našao uslijed svađe između Zeusa i Here, te ga je Zeus uhvatio za nogu i bacio s Olimpa na zemlju duboko dolje.

HEKTOR

Trojanski princ. Hektor je bio plemenitiji od ponosnog Ahileja, grčkog junaka koji je opsjedao Troju u trojanskom ratu. Ali Ahilej je bio bolji borac, te je s lakoćom svladao Trojanca u borbi prsa o prsa. Ahilej je vukao Hektorovo tijelo kočijom oko zidova Troje. Hektora je osvetio njegov brat Paris uz pomoć Apolona.

HELENA

Spartanska princeza, žena Menelajeva. Njena veza s Parisom uzrokovala je Trojanski rat. Zapamćena je po poznatoj frazi pjesnika Marlowea "lice koje koje je pokrenulo tisuću brodova". Dok je još bila dijete, oteo ju je Tezej, ali su je spasili njezina braća blizanci Kastor i Poluks.

HELLE

Tebanska princeza koju je od žrtvovanja spasio zlatni leteći ovan. Kako joj se zavrtilo u glavi na životinjinim leđima, pala je u more. Ovan je odletio u Kolhidu, gdje mu je zlatno runo obješeno u svetom lugu. Upravo to zlatno runo su tražili Jazon i Argonauti.

HELLESPONT

Tijesnac koji povezuje Crno i Egejsko more. Legendarno prozvan po Helle, koju je žrtvovanja spasio leteći ovan i koja je pala s leđa životinje u taj tijesnac. Ovnovo runo je kasnije obješeno u lugu, te ga je čuvao zmaj. To je bilo zlatno runo koje je tražio Jazon s Argonautima.

HERA

Božica braka, žena Zeusova, kraljica Olimpijaca, Heraklov neprijatelj. Ona je poslala na njega zmije dok je još bio beba, i kasnije podigla Amazonke protiv njega kada je bio na jednoj od svojih potraga. S druge strane, Hera je pomagala heroju Jazonu.
U grčkoj mitologiji Hera je bila vladajuća božica Olimpa, zato što je bila Zeusova žena. Ali njeno obožavanje potječe puno dalje u prošlost od muževljevoga. Potječe iz vremena kada je stvaralačka sila koju zovemo "Bog" začeta kao žena. Božica je uzimala mnoge oblike, a među njima i oblik ptice. Hera je obožavana u cijeloj Grčkoj, a najstariji i najvažniji hramovi su posvećeni njoj. Njezina podložnost Zeusu i opis kao ljubomorne zlice je mitološki odraz jedne od najdubljih promjena u ljudskoj duhovnosti.
Prije desetke tisuća godina, kada su nastali špiljski crteži i rukotvorine, čovječanstvo je bilo opčinjeno ženskim tijelom, ili trudnicom ili zrelom ženom. Rađanje je ljudima bilo utjelovljenje velike sile koja stvara život svakog proljeća. Razmjer kojim su naši preci obožavali tu silu navodi na sigurnu tvrdnju da su o njoj mislili kao o ženi.
Tisućama godina kasnije (i nekih pet do devet tisuća godina prije našeg doba), Europski potomci tih ljudi živjeli su u velikim selima, sa specijaliziranim zanatima i religijskim institucijama. Očito je iz rukotvorina koje su ostavili za sobom, kako su obožavali silu (ili grupu sila) koja je dolazila u puno različitih oblika - ptica, zmija, i sama zemlja. Ta velika sila je bila žena, jer je za ljude žena imala sposobnost stvaranja novog života.
Kaže se da tek kad je čovječanstvo otkrilo i mušku ulogu u stvaranju života, da su se počeli obožavati muška božanstva. Nema razloga za sumnju da su se muška božanstva obožavala i prije, ali su imali manju važnost od ženskih. Ali i kad se otkrila u potpunosti tajna stvaranja života, Europljani su, možda sve do Minojske Krete, nastavili obožavati Veliku Majku.
Ti miroljubivi Europljani, znani kao "stari Europljani" nisu čak ni ograđivali svoja naselja, jer se nisu bojali svojih susjeda. Ali stvari su se promijenile i nastalo je razdoblje nasilja. Osvajači su navalili na Europu iz prostranih centralnih dolina Azije. Oni su donijeli Indo-Europske jezike koji danas uključuju Francuski, Talijanski, Španjolski i Engleski. Također su donijeli boga neba, glavno muško božanstvo koje je u grčkoj mitologiji postalo poznato kao Zeus.
Malo se zna o tim ranim Indo-Europljanima, ali miroljubiva naselja stare Europe im se nisu mogla suprotstaviti. U nekim mjestim nova kultura je prevladala, dok je u drugim imala manji utjecaj. Čvršći gorštaci su se oduprli, ali su se mnogi odselili iz svojih nastambi i povukli druge u domino efektu. Posljedica toga je vjerojatno invazija Dorana na Mikensku Grčku.
Stari red se zadržao najduže na Kreti , koja je Egejskim morem bila zaštićena od invazije s kopna, a uspjela se održati sve do prije oko tri tisuće godina. Zatim se naglo, iz perspektive ljudskog postojanja, promijenio spol najveće sile od ženskog u muški. Mnoge priče koje čine osnovu Grčke mitologije ispričane su nedugo nakon te promjene. Zeusove mnoge preljubničke afere možda potječu iz ceremonija kojima se novi bog neba "ženio" različitim lokalnim utjelovljenjima Velike Božice. Da je bilo nesigurnosti u ulozi nadmjesnog boga kod njegovih sljedbenika, vidi se po mitološkom rođenju Atene iz Zeusove glave, gdje kao da se željelo reći kako bog neba može učiniti sve što i svaka Velika Božica.
Ta božica se nastavila slaviti u nekim oblicima u budućnosti. Njezino obožavanje se ponekad odnosilo na "kult plodnosti", ponajviše jer je religija degenerirala pod novim utjecajima. Ali mogu se tražiti tragovi u mitovima starog reda, u kojima je Atena, čije ime potječe prije Grčke, bila Božica. Pod utjecajem Indo-Europljana, ta ptica božica postala je vrhunsko božanstvo rata. Njena ranija pojava može se vidjeti u njenom simbolu, sovi, koji potječe od vizije svete ptice prije tisuće godina.

HERAKLO

Najpoznatiji od grčkih mitoloških heroja. Rimljani su ga zvali Herkul. Kako bi se iskupio za zločin, Heraklo je bio prinuđen izvršiti niz herojskih zadataka ili pothvata. Među njima su bili ubijanje mnogoglave Hidre, vraćanje zlatnih jabuka od Hesperida i donošenje paklenog psa Kerbera iz Podzemlja. Heraklo je bio također i Argonaut.
Poput mnogih heroja, Heraklu je jedan od roditelja bio bog, i to baš Zeus i smrtna žena zvana Alkmena. Zeusova žena Hera bila je ljubomorna na Herakla, te je poslala dvije zmije, još dok je bio dijete, da ga ubiju u koljevci. Herakla su našli kako guguće sa zadavljenom zmijom u svakoj ruci.
Kada je odrastao i pokazao se kao nepogrješivi strijelac lukom i strijelom i vrhunski hrvač s nadljudskom snagom, Herakla je izluđivala božica Hera. U napadu ludila ubio je svoju vlastitu djecu. Kako bi se iskupio za zločin, osuđen je na izvršavanje niza zadatka za svog rođaka Euristeja, kralja Mikene.
Za svoj prvi zadatk, Heraklo je ubio Nemejskog Lava. To nije bio lak posao, jer je lavlja koža bila neprobojna za koplja i strijele. Heraklo je blokirao ulaz u lavlju špilju i zadavio ga golim rukama. Kasnije je nosio lavlju kožu kao ogrtač i razjapljene lavlje čeljusti kao šljem. Kralj Euristej se tako uplašio svog rođaka da se sakrio u smočnicu. Iz svog skrovišta naredio je drugi zadatak. Heraklo je trebao pronaći i uništiti čudovišnu mnogoglavu Hidru.
Hidra je živjela u močvarama Lerne, te je po jednima imala osam do devet glava, a po drugima pedeset do sto. Neki su čak tvrdili da ih je imala oko deset tisuća. No svi se slažu da kada bi se jedna glava odsjekla, na tom mjestu su izrasle još dvije. Samo je jedna glava bila besmrtna, ali ju je bio izazov odsjeći. Što je još gore, sam Hidrin dah bio je smrtonosan. Čak udisanje mirisa otisaka stopala bilo je dovoljno da donese smrt običnom čovjeku, ali Heraklo nije bio običan čovjek. Veliki heroj je pronašao čudovište u njegovoj jazbini i zapaljenim strijelama ju izveo na otvoreno. Tada je zadržavao dah dok se hrvao sa zvijeri. Heraklo je bio jak koliko i desetorica, ali se borba okretala u korist Hidre. Čudovište je obavilo svoje mnoge glave oko heroja i pokušalo ga srušiti. Pozvalo je i saveznika, ogromnog raka koji je živio također u močvari. Rak je Herakla ugrizao u petu i na taj način mu dodatno otežao bitku. Heraklo je bio na rubu poraza kada se sjetio svog nećaka.
Heraklo je imao brata blizanca Ifikla. Ifiklo je sudjelova u brojnim herojskim pothvatima, ali je ostao u sjeni svog slavnog brata blizanca. Heraklo je zaposlio Ifiklovog sina Jolaja kao svog kočijaša. Jolaj je dovezao Herakla do močvara Lerne, te je s napetošću promatrao dok se njegov stric borio s Hidrinim zmijolikim glavama. Konačno, Jolaj više nije mogao stajati sa strane, te je na povike strica zgrabio goruću baklju i jurnuo u bitku.
Kako je Heraklo odsjecao Hidrine glave, tako je Jolaj svaki ranjeni vrat opržio bakljom. To je sprječavalo daljnji rast glava na tom vratu. Na taj način Heraklo je uništavao glavu po glavu uz vatreno djelovanje svoga nećaka. Na kraju je Heraklo odsjekao i besmrtnu glavu i zakopao ju duboko ispod stijene. To nije bio herojev zadnji susret s močvarom.
U jednom od slijedećih zadataka borio se sa Stimfalijskim pticama, ubojicama ljudi koje su naseljavale močvaru pokraj Stimfalije u Arkadiji. Heraklo se nije mogao približiti pticama, jer je zemlja u močvari bila premekana da bi podnijela njegovu težinu i preblatnjava da bi se mogao kretati. Konačno se Heraklo sjetio kastanjeta koje mu je dala božica Atena. Stvarajući buku kastanjetama, natjerao je ptice da polete u zrak, te ih ubijao svojim strijelama.
U kasnijim pothvatima Heraklo je učinio neverojatne stvari. Jednom je natjerao boga Posejdona u bijeg iz bitke. Drugom prilikom ranio je boga rata Aresa, te se hrvao neodlučeno sa samim Zeusom. Heroj je mogao pomicati planine koje su ograničavale prolaz njegove stoke. Mogao je bacati stijene kao da su kamenčići. Čak je oslobodio i Titana Atlasa tereta držanja nebesa. To se dogodilo kada je Euristej tražio da mu donese zlatne jabuke od Hesperida. Hesperide ili večernje kćeri su vile koje je božica Hera zadužila za čuvanje određenih jabuka koje je Hera dobila kao vjenčani poklon. Jabuke su se nalazile u lugu okruženom visokim zidom, a čuvao ih je zmaj po imenu Ladon, čije su mnoge glave govorile istodobno u zbrci jezika. Lug se nalazio u nekoj dalekoj zemlji na zapadu u planinama koje su dobile ime po Atlasu.
Atlas je bio Titan, za koje se kaže da su bili članovi prve generacije bogova, rođeni od Geje. Jedan od njegove braće bio je Kron, otac Zeusov. Atlas je pogriješio što je stao na stranu Krona u ratu protiv Zeusa. Za kaznu, bilo mu je određeno da drži nebeski svod na svojim ramenima.
Heraklu je bilo rečeno kako nikada neće doći do jabuka bez pomoći Atlasa. Titan je bio presretan što će mu pomoći, jer je to značilo da će se osloboditi sviog tereta. Rekao je heroju da drži svod, dok on ode u vrt Hesperida po jabuke. Ali je prvo Heraklo trebao učiniti nešto s bučnim i nasilnim zmajem Ladonom. To je brzo učinjeno pomoću strijela preko vrtnog zida. Heraklo je preuzeo svod, dok je Atlas išao po jabuke. Atlas je uspješno obavio posao te se brzo vratio, ali je u međuvremenu shvatio kako je ugodno biti neprisiljen na vječno držanje razmaka između neba i zemlje. Heraklo se pretvarao da prihvaća te uvjete, ali je rekao kako mu treba jastuk za svoja ramena, te je zamolio Atlasa da mu pridrži svod dok ovaj ne ode po jastuk. Titan je zahvalno pristao, a Heraklo je otišao obećavši da će se vratiti.
Kao svoj zadnji pothvat, Heraklu je naloženo da dovede psa Kerbera iz Hadovog paklenog kraljevstva. Had je bio bog mrtvih. Njegovo kraljevstvo, u koje su svi smrtnici jednom morali doći, ležalo je ispod zemlje i zvalo se Podzemlje, ili Had po svom vladaru. Prva prepreka koju su mrtvi morali prijeći na svom putavanju bila je najpoznatija Hadska rijeka Stiks. Tu su se novoumrli skupljali kao bestjelesne sjenke, samo utvare svojeg bivšeg ja, čekajući na prijelaz Haronovim čamcem.
Život poslije smrti, po mišljenu starih Grka, bila je jeziva i mračna stvar. Iako nije bilo vjerskih dogmi o tome, vjerovali su kako neki dio bića živi i nakon smrti. Ono što je preživjelo, bila je samo bestjelesna sjenka živog bića.
Obitelji su činile najbolje za te utvare šaljući ih u Podzemlje s mitom za Harona, kako bi ih prevezao preko rijeke Stiks u kraljevstvo mrtvih. Ondje su živjeli vječno u bezdušnom društvu, osim ako su bili krivi za nekakav zločin, jer bi ih tada gospodar Podzemlja kaznio za cijelu vječnost. Jedina gora sudbina, bila je nedostatak novca za potkupljivog Harona, te bi u tom slučaju bili osuđeni na vječno lutanje obalom rijeke Stiks.
Koncept života poslije smrti bio je nejasan i često proturječan. Slijepi pjesnik Homer, koji je opjevao Herojsko Doba, rekao je kako mrtvi odlaze u sivo i mračno kraljevstvo ispod zemlje kojim vlada Had. Homer je također govorio i o otocima blagoslovljenih, smještenih negdje na dalekom zapadnom kraju ruba svijeta. Ondje su najveći heroji odlazili nakon smrti, gdje su živjeli u udobnosti i zabavi. S vremenom ova dva viđenja su se spojila tako da je ulaz u Podzemlje bio smješten na zapad, blizu ruba gdje se s ravne površine pada u ništavilo. Postojala su dva načina za dolazak u Podzemlje. Prvi i najjednostavniji je umrijeti. Drugi put je bio otvoren samo za bogove i heroje, koji su mogli stići u Hadovo kraljevstvo kroz određene prirodne provalije i špilje. Najpopularniji prolaz bio je Tenarum u Lakoniji. To je bio portal koji je izabrao Tezej i njegov suputnik Peritej u njihovom zloslutnom pothvatu otmice kraljice Hada, Persefone. Neki još kažu kako je Orfej prošao kroz Tenarum u potrazi za svojom ženom Euridikom, koja je umrla i otišla u Podzemlje, nakon što ju je ugrizla zmija. Drugi drže kako je ušao u Aornumu u Tesprociji.
Prije nego što je postao punopravan član božanskog duštva na planini Olimp, bog vina Dioniz doveo je svoju majku iz Hada. Ona je bila heroina Semela, koju je ubila munja kada je zatražila od Zeusa da joj se prikaže u pravoj prirodi kao bog oluja. Kako bi je povratio iz Podzemlja, Dioniz je otišao u Lernu i zaronio u Alkionijsko jezero, koje nije imalo dna.
Kada je bio izazvan da dovede natrag Kerbera u zemlju živih, Heraklo se suočio s jednim od najtežih zadataka. Spustivši se kroz Tenarum u Had, prvi problem s kojim se suočio bio je mračni lađar Haron. Haron nije želio prevesti u svom klimavom čamcu one koji nisu ispunjavali dva uvjeta. Prvo, morali su platiti pristojbu ili mito. I drugo, morali su biti mrtvi. Heraklo nije ispunjavao niti jedan od uvjeta, što je izazvalo Haronovu prirodnu mrzovoljnost te je on bio namršteniji nego ikad. Ali Heraklo mu je jednostavno odvratio takav mrki pogled s ustrajnošću koja i priliči heroju koji je prihvatio zadatak i koji neće odustati dok ga savršeno ne izvrši. Heraklo je to učinio s takvom odlučnošću da je Haron jednostavno zaplakao i ponizno ga preveo preko rijeke Stiks. Slijedeći i još veći izazov bio je s­m Kerber. Pas je imao zube poput oštrica noža, tri glave, otrovni zmijski rep i hrpu zmija koje su mu rasle iz leđa. Kada se Heraklo počeo hrvati s psom, te su ga zmije napadale s leđa, dok su mu Kerberovi oštri zubi posezali za grkljanom. Na sreću Heraklo je nosio svoju vjernu lavlju kožu, koja je imala čarobno svojstvo neprobojnosti za sve osim za Zeusove munje. Nakon titanske borbe, Heraklo je uspio uhvatiti Kerbera za grkljan i onesvjestiti ga. Kada je osigurao dozvolu od Hada i njegove kraljice Persefone, stavio je Kerbera na ramena i odveo ga u Mikenu, gdje je dobio zaslužene čestitke za svoj trud.
Kada je Orfejevu ženu Euridiku preuzeo Had u svoje kraljevstvo mrtvih, Orfej je čvrsto odlučio vratiti je natrag. Putujući u Podzemlje kroz provaliju u Tenarumu, on je također dospio na obalu rijeke Stiks. Ali umjesto da nadvlada Harona mrštenjem, Orfej ga je pridobio pjesmom. Takva je bila slatkoća njegovog pjevanja i njegovo sviranje lire da je ne samo privolio Harona da ga preveze preko rijeke tame, nego je i Kerber očaran melodijom sjeo, stavio šape ispod brade i slušao u transu.
Smrtnički status heroja u grčkoj mitologiji varirao je u interpretacijama. Većina heroja bila su djeca bogova i kao takvi barem polu-božanstva. to ipak nije značilo da će automatski nakon smrti otići na nebesku planinu Olimp. Perzej je postigao neku vrstu besmrtnosti tako što je pretvoren u zviježđe.
Herojima blizancima prvobitno je određeno mješovito blaženstvo. Poluks je bio dovoljno bažanski kako bi ga primili na Olimp, dok mu je brat Kastor prebačen u Had poput običnih smrtnika. Ali Poluks se zauzeo za svog brata rekavši kako ne bi mogao izdržati vječnu odvojenost. Bogovi su odlučili da oba brata mogu ostati zajedno i to tako što će obojica pola godine biti duboko pod zemljom ispod svetišta u Sparti, a drugu polovicu na prozračnim visinama Olimpa.
Heraklo je bio jedini heroj koji je postao punopravan vlasnik svoje sudbine, ali čak i u njegovom slučaju morao se nositi sa svojim smrtnim dijelom. Primio je posebnu hvalu jer je pomogao olimpijcim u njihovoj epskoj bitci protiv Giganta. Ovi ogromni sinovi Geje srušili su božansku citadelu bacajući zapaljene hrastove i stijene. Božanstva na Olimpu nikada ne bi pobijedila da nije bilo Herakla i njegovog luka. Zbog svojih spektakularnih postignuća, čak i za herojske standarde, dobio je dom na planini Olimp i božica za ženu. Ali dio njega koji nije dolazio od oca Zeusa, već od smrtne majke Alkmene poslan je u Podzemlje i kao utvara vječno luta Elizejskim poljima u društvu drugih heroja.

HERKUL

Rimsko ime za Herakla ili točnije rimska adaptacija grčkog boga. Opće je mišljenje kako su imena sinonimi za istog heroja, kada se govori o njegovim podvizima i zadacim u grčkoj mitologiji, ali možda je postojao talijanski junak legendarne snage kojeg su pomiješali s Heraklom nakon dolaska grčkih kolonista.

HERM

Šaljivčina i inventivni genij od rođenja, Herm je bio glasnik bogova i vodič mrtvih duša u Podzemlje. Pomogao je herojima Odiseju i Perzeju u njihovim potragama.
Herm je bio sin Zeusa i planinske vile. Još kao novorođenče bio je iznimno intelektualno nadahnut. Prvog dana svog života našao je prazan kornjačin oklop te spoznao njegovu namjenu kao zvučnu kutiju. Razvukavši tetive preko nje stvorio je prvu liru.
Herm je bio poznat po svom pomaganju čovječanstvu, i kao besmrtni glasnik i na svoju inicijativu. Kada je Perzej otišao suočiti se s Gorgonom Meduzom, Herm mu je u tome pomogao. Prema jednoj verziji mita posudio je heroju svoje čarobne sandale, koje su nositelju davale sposobnost letenja. Neki kažu kako je Herm posudio Perzeju i šljem nevidljivosti. Taj šljem je još znan kao šljem tame, a nosio ga je upravo Herm kada je nestao pred Gigantom Hipolitom. To je bilo kada su se ogromni sinovi Geje ustali u pobuni protiv bogova s Olimpa.
Njegov radni simbol kao božanskog glasnika bio je štap. To je zapravo bila vrbina grana s upletenim trakama, tradicionalan znak glasnika. Kasnije su trake opisivane kao zmije. Kako bi se to i mitološki podržalo, priča kaže kako je Herm pomoću svog štapa rastavio dvije zmije koje su se borile te su se one odmah u znak mira splele.
Hermov je posao bilo vođenje duša mrtvih u Podzemlje. Kao zaštitnika putnika, često su ga prikazivali u slamnatom šeširu širokog oboda. Herm je Rimljanima poznat kao Merkur. Njegov najpoznatiji prikaz je Bellinijeva statua koja ga prikazuje kako slijeće na jednu nogu s krilima na petama, zmijskim štapom u ruci, dok mu je na glavi stilizirana kombinacija šljema tame i slamnatog šešira.

HEROJI BLIZANCI

Herojska spartanska braća koja su spasila svoju sestru Helenu od Tezeja. Blizanci su također i jedrili s Argonautima. Kastor je bio smrtnik, dok mu je brat Poluks primljen u božansko društvo na planini Olimp. Zauvijek su spojeni u zviježđu Blizanci na noćnom nebu.

HEROJSKO DOBA

Vrijeme, kako su ga poimali Grci, kada su pojedinci jedinstvene hrabrosti, snage i fizičke ljepote provodili svoje poduhvate. To razdoblje se podudara s arheološkom erom zvanom Mikenska, kada su kraljevstva proizvodila veličanstvene umjetnine i oruđa, kao što su zlatne maske pronađene na mjestu drevne Mikene.

HESPERIDE

Hesperide ili večernje kćeri, bile su vile koje su, po Herinom naređenju, čuvale jabuke koje je ona dobila kao vjenčani poklon. Jabuke su držane u lugu okruženom visokim zidom i čuvao ih je zmaj zvan Ladon, čije su mnoge glave istovremeno govorile stvarajući buku. Lug je bio smješten u nekoj dalekoj zapadnoj zemlji u planinama nazvanim po Atlasu. Heraklo je uzeo jabuke ispunivši time jedan od svojih zadataka.

HESTA

Božica srca, doma i obitelji. Hesta je u početku bila jedna od dvanaest vrhovnih boživa na planini Olimp. Ali su joj dosadile sitne intrige i svađe među Olimpijcima, tako da je prepustila svoje mjesto Dionizu, bogu vina.

HIDRA

Mnogoglavo čudovište koje je ubio Heraklo. U srodstvu je s Himerom i Kerberom. U jednom od svojih poduhvata, Heraklo je uočio hidrinu špilju u močvarama Lerne i prisilio ju zapaljivim strijelama da izađe na otvoreno. Ušavši hrabro u gužvu, počeo je udarati čudovište svojim mačem. Ali svaki put kada bi odsjekao jednu glavu, na tom mjestu bi izrasle dvije. Na kraju je pozvao svog kočijaša da mu donese baklju kojom je spaljivao rane nastale odsijecanjem glava, te je tako spriječio njihovo ponovno razmnožavanje. Kada je i zadnja glava odsječena i zakopana ispod stijene, čudovište je umrlo.

HILAS

Jedan od Argonauta, kojeg su vile povukle u more. Hilas je bio Heraklov štitonoša, i kada je nestao skupljajući drva za vatru za posadu Arga, Heraklo je bio izvan sebe. Ali Hilasa nisu mogli naći. On se ili utopio ili živi s vilama pod vodom.

HIMERA

Vatro-dahćuće čudovište koje je ubio heroj Belerofon; u rodu je s Kerberom i Hidrom. Himera je bila dijelom lav, dijelom jarac i dijelom zmija, iako nije sigurno kako su ti dijelovi bili poslagani. Kralj Jobatej iz Licije poslao je Belerofona za zvijeri vjerujući kako se heroj nikad neće vratiti. Ipak uz pomoć bogova i letećeg konja Pegaza, Belerofon je oslobodio Liciju čudovišta.

HIPODAMEJA

Djevojka za koju se trebao oženiti kralj Polidekt, kako bi skrio svoje namjere prema Perzejevoj majci Danaji. Perzej je zamoljen da donese poklon za vjenčanje, a kako nije mogao naći odgovarajući poklon obećao je donijeti Polidektu glavu Gorgone Meduze.

HIPOLIT

Jedan od Giganta, kojeg je ubio Herm. Giganti su bili monstruozna djeca božice Geje, te su napali Olimp za osvetu Zeusu koji je svrgnuo Titane. Tijekom borbe Herm je, zahvaljujući svom šljemu nevidljivosti, uspio ubiti Hipolita.

HIRON

Kron ga je prozvao ljubaznim kentaurom. Drugi kentauri, koji su bili naročito necivilizirani te skloni nasilju i opijanju, bili su drugog roda. Hiron je bio učitelj Jazona i Herakla.

HOMER

Tradicionalno slijepi pjesnik ili bard, koji je spjevao epske poeme herojskog doba. U svojem djelu Ilijada, Homer opisuje Trojanski rat. Devetogodišnji sukob suočio je grčke heroje s gradom Trojom, koji je bio smješten na zapadnoj obali što je danas znana kao Turska. Homerov drugi veliki ep, Odiseja, govori o povratku kući heroja Odiseja nakon trojanskog rata.