Faljen Isus i Marija !

Poštovani,  dragi i ljubljeni moj.

Evo, srce mi u grudima klikće ravni mojoj, tvojoj i našoj, šokačkoj i hrvatskoj. Poveze se duša zanosno ravni slavonskom i poteče riječ na krstopuću traganja životnih.

I pitam se, o tko si, ti što ravan svoju plemenitu ljubiš. U brazdu padaš i krv točiš u crnicu predaka svojih.  Tko li te sazda kad korijeni šokački , tvoji, u tebi puninom žive.

Znaš li koliki je jecaj moj zbog onih što korijene zaboraviše svoje. Tuđem ognjištu  vatru pale a svoga zatiru trag. Tuđoj se klanjaju rđi, a svoga zlata ne vide sjaj. Tuđa je pjesma u srcima praznim a svojeg se odrekli blaga. I zašto je krv pravednika za slobodu pala i lipti u makovima crvenim dok vjetar proljetni ljuljuška klasje zlaćano. I gledam tu mladost što ne zna tko je, i gledam tu starost što ne zna kuda će. A hrašće gordo tek čudnim jecajem jeca, i sunce slavonsko nekim čudnim sjajem sja. I svi se žure u osamu svoju.

O, tko ti dušu u blato baci, čovječe ravni slavonske. Gdje je moć zemlje predaka tvojih što davne snivaše sne. Gdje ti je ponos i čast na diku i slavu roda Šokačkog  i Hrvatskog.

Al raspoznah svjetlo novoga života. I žestoko bijaše i sve žešće sja. I korijene  i moje i tvoje, šokačke i hrvatske dira.

I teče neka nova snaga njima. Ne upoznah je al srcu godi i roda plemenita daje.

A ja , Slavonija plemenita tvoja, stojim, šutim i čekam povratak sinova svojih u krilo rodno. I znam, snaga ti se vraća satkana korijenima Šokačkim.

Ustraj i ne posustaj, ljubljeni prijatelju moj !!!!

ŠOKAČKI KORIJENI

Nikli Šokački korijeni moji

I moć zemlje blagorodne, mile

Iz dubina postanka zanosno kliče

Ljubim te, zemljo predaka davnih.

Satkan mi život prašinom sokaka

I zvuk milopojni zvonika moga

Radosno dušom razlijeva čistoću

I sunce se smije, o, dijete moje ravni.

I srce mi treperi zanosno, gordo

Dok kroz ruke zlaćano zrnje teče

I cvrčak u žitu isklasalu, visoku

Žice ugađa svoje životu se radujući.

I kola štropot i konja njiska

U suton se razliježe blagošću

I pjesma davna, zaboravljena, otegnuta

Ravnicom zanosnom lijeno se vuče.

I pozdrav anđeoski Gospi dragoj
I tihi šapat ljubljene moje

I dah života novoga pod srcem

O, kako su dragi Stvoritelju blagi

…. u krilu korijena šokačkih …