Europska unija (EU)
Pojam "Europska unija"
uveden je na Pariškoj konferenciji na vrhu 1972. godine. Ovo je postao
sinonim za reformu u cilju ostvarenja buduće slike zajednice. U Mastrichu
je 7. veljače potpisan Ugovor o Europskoj uniji i time je ona postala
zajednički krov europske zajednice, zajedničke vanjske i sigurnosne politike
i zajedničke pravne i unutarnje politike. "Unija" označava kako sadašnje
stanje, tako i buduće perspektive integracijskog procesa, "sve užu Uniju
europskih naroda".
|
Proširenje Europske unije izraz je koji se koristi za proces primanja u
punopravno članstvo novih članica.
 Od
svojih početaka, EU je doživjela četiri vala proširenja (1973. Danska, Irska
i Velika Britanija, 1981. Grčka, 1986. Portugal i Španjolska te 1995.
Austrija, Finska i Švedska) i posljednjih se godina priprema za peti, dosad
najveći val proširenja na baltičke zemlje te zemlje srednje i južne Europe.
Ukupno 13 zemalja od 1999. godine pregovara s EU za punopravno članstvo. To
su: Bugarska, Cipar, Češka, Mađarska, Slovačka,
Estonija, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Turska.
Ovako veliko proširenje predstavlja jedan od najvećih izazova EU jer bi u
budućnosti to značilo da će EU brojati dvostruko više zemalja članica.
Ciljevi proširenja Unije su povećanje sigurnosti, stabilnosti te blagostanja
na europskom kontinentu. Ugovorom iz Nice, zadnjim u nizu ugovora Europske unije, potpisanom u veljači 2001. godine,
uređeni su odnosi i institucije u Uniji koji će vrijediti nakon priključenja
prvih zemalja kandidata, što se očekuje krajem 2002. godine.
|
