Nekada davno na malom otoku blizu kopna postojalo je kraljevstvo Povrtno.

Bilo je to lijepo i bogato kraljevstvo.

Ljudi su bili vrijedni, a kralj Krumpirko blag i plemenit, pa su svi živjeli u miru i zadovoljstvu.

Kraljevstvo Povrtno nije bez razloga dobilo svoj naziv.

Ljudi u njemu su naprosto obožavali povrće.

Uzgajali su ga, jeli i samo o njemu pričali. Ništa im nije bilo bitno kao povrće.

 

Kralj Krumpirko je od sveg povrća najviše volio krumpir. Zato je i dobio to ime.

Pire, pomfrit, pečeni, kuhani, pohani, bilo kakav, samo da je krumpir.

Cijenjeni kralj Krumpirko imao je jedinicu kćerku po imenu Dera.

Neki su joj sluge krišom dali nadimak Ljuta Papričica.

Kad bi  ona zavrištala: "Iiiii......", cijeli dvor bi se počeo tresti.

A njeno uvaženo ii-kanje se čulo svaki dan bar tri puta.

 

Osim što je bila prilično ljute naravi, obožavala je papriku.

Najdraže jelo bilo joj je punjena paprika punjena paprikom.

Osim toga voljela je i pečenu papriku, salatu od paprika i papriku a la Povrtno  (. . .)

Natrag na stranicu knjige "Kraljevstvo Povrtno"