3.9. SIROMAŠTVO

Počnimo s brojkama:
2417 milijuna ljudi od ukupno 5978 milijuna živi s niskim prihodima (755 US$ ili manje), što čini 40,43 % ukupnog svjetskog stanovništva, od srednjih prihoda (756 - 2995 US$) živi 2665 milijuna ljudi, ili 44,58 %; dakle od srednjih i niskih prihoda živi 85,01 % svjetskog stanovništva. Istodobno s visokim prihodima (9266 US$ ili više) živi 896 milijuna ljudi, ili oko 14,98 %. *114
Primjerice, u Brazilu, gdje živi polovina siromašnih Latinske Amerike, prihod milijuna ljudi koji žive na nivou ispod granice siromaštva morao bi porasti za tristo posto kako bi uopće dosegli granicu siromaštva. *115

Tablica 7. Demografska usporedba razvijenog i nerazvijenog svijeta

Manje od 1 % iznosa koji cijeli svijet troši na naoružanje svake godine bilo je potrebno da se do 2000. godine svakom djetetu omogući osnovno školovanje, ali to se ipak nije dogodilo. *116

U 1960-tima 20 % svjetskog stanovništva u najbogatijim zemljama imalo je prihode trideset puta veće nego stanovništvo trećeg svijeta; 1997. godine taj je odnos bio 74 puta veći. *117

225 najbogatijih ljudi svijeta zajedno imaju bogatstvo jednako godišnjem prihodu 47 % svjetskog stanovništva.*118 Ukupni BDP 48 najsiromašnije zemlje na svijetu manji je od zbroja vrijednosti imovine tri najbogatija čovjeka na svijetu. *119
Puno više ovakve poražavajuće statistike možete naći na stranici
http://www.globalissues.org/TradeRelated/Facts.asp

Globalizacija je u mnogim zemljama pridonijela ublažavanju siromaštva, ali njezina se snaga mora bolje iskoristiti za pomoć najsiromašnijima u svijetu i najzapostavljenijim zemljama koje će samo tako moći popraviti životni standard svojih građana. Oko dvije milijarde ljudi - posebno u subsaharskoj Africi, na Bliskom istoku i u bivšem Sovjetskom savezu - živi u ekonomsko zaostalim zemljama. Te zemlje nisu uspjele proširiti svoju povezanost sa svjetskom ekonomijom; njihove su ekonomije u prosjeku oslabile, a siromaštvo se povećalo.
"Globalizacija je obično vrlo snažna sila za smanjenje siromaštva, ali previše je zemalja i ljudi iz nje isključeno", kaže Nicholas Stern, glavni ekonomist Svjetske banke. "Neke bojazni oko globalizacije potpuno su osnovane, ali globalizaciju bismo mogli zaustaviti samo po neprihvatljivo visokoj cijeni, a to su uništeni izgledi za prosperitet za milijune siromašnih ljudi." *120

Kofi Annan u Financial Timesu piše kako bogata elita mora konkretnim primjerima preokrenuti percepciju kako su siromašni žrtve globalizacije, i "mora im dodirljivim primjerima koji mijenjaju na bolje njihov svakodnevni život pokazati kako ekonomija, pravilno upravljana i korištena, te profiti mudro investirani donose socijalne beneficije ne samo nekima, nego mnogima." *121

Na 'Konferenciji o izazovima globalizacije u Africi' u Nairobiju, Kenija, čulo se kako je globalizacija imala izrazito negativan učinak na afričke nacionalne ekonomije, vlade i demokracije. Navodi se kako su vlade samo provincijski uredi svjetskih institucija poput MMF-a i Svjetske banke, te da oko 300 milijuna afrikanaca živi u siromaštvu, a da se njihov status još i degradira djelovanjem nadnacionalnih organizacija. *122

Dohodak po stanovniku u zemljama subsaharske Afrike (npr. Čad, Niger) je trideset puta manji od onoga u SAD-u. Većina ekonomista i sociologa pretpostavlja da je to zbog institucionalnih pogreški koje sprječavaju ta društva u usvajanju novih tehnologija.*123 Postojeće snažne interesne grupe sprečavaju ulaz novih tehnologija kako bi zadržali određene dobiti za sebe, a društvo tehnološki napreduje tek ako uspije pobijediti takve grupe. Primjer su monopoli koji sprečavaju suvremenu tehnologiju kako bi onemogućili prodor rivala na tržište. Nedostaci ovih pretpostavci leže u činjenici da nijedna grupa nije uspjela trajno zadržati konkurenciju; naposljetku bi se ona ipak pojavila. Uz to, ako takve interesne grupe imaju i političku moć, mogle bi je jednostavnije upotrijebiti u obliku visokih poreza novopridošlima.
Treći svijet je (među ostalim) i u krizi pomoći; osim nordijskih zemalja i Nizozemske iznos izdvajanja iz proračuna razvijenih zemalja za zemlje u razvoju opada ili stagnira.

Tablica 8. Strana pomoć izražena u omjeru prema BDP-u u odabranim zemljama

Privatni tijekovi kapitala su nažalost visoko koncentrirani prema svega nekoliko zemalja: 95 % je usmjereno u samo 26 zemalja, dok ostalih pet posto dijeli 140 država. K tome, privatni se kapital pokazao vrlo 'nervoznim' i 'mušičavim', premda zbog toga ne treba demonizirati menadžere poput Georga Sorosa - oni nastoje zaštiti interese svojih dioničara. Ta podložnost panici, krizama i nestabilnosti jednostavno je u prirodi financijskih tržišta.
Govoreći (na poziv) pred UN-ovom Generalnom skupštinom 15.08.2002. G. K. Helleiner, profesor ekonomije na Toronto University, Kanada, koji upravlja projektom tehničke podrške UNCTAD/G-24 grupi u svezi međunarodnih monetarnih i financijskih pitanja izjavio je među ostalim: "Način na koji se sadašnji međunarodni financijski i monetarni sustav pokušava nositi s izazovima globalne ekonomije je apsolutno neadekvatan: spor je poput kornjače, nedovoljno participativan, i pod prevelikim utjecajem snažnih lobija iz financijskog sektora." *124

Premda su protekla desetljeća napretkom medicine spasila mnoge živote (od 1960. do 1995. prosječna očekivana životna dob u siromašnim zemljama narasla je za oko 22 godine), nisu svi osjetili taj napredak. U mnogim afričkim zemljama ljudi umiru mlađi nego prije desetak godina, a u svijetu 16 milijuna ljudi godišnje umre od bolesti koje se lako mogu spriječiti.

Novo istraživanje kaže da bi 27 milijardi US$ spasilo barem 8 milijuna ljudi godišnje*125, odnosno stanovništvo dvije Hrvatske. Tih 27 milijardi je 0,1 % ukupnog BDP-a SAD-a, Europe i Japana, ali je ipak prilično puno novca, premda nipošto nije nemoguće skupiti ga; američkom Kongresu trebalo je samo tri dana nakon 11. rujna da odvoji 40 milijardi US$ za 'rat protiv terorizma'.
Riječi predsjednika Busha: "Ovaj rat je vrlo skup, na njega trošimo više od milijardu dolara mjesečno - više od 30 milijuna dolara dnevno - a moramo se pripremati i za buduće operacije." *126
Terorizam ne nastaje uvijek zbog siromaštva, bolesti i beznađa trećeg svijeta; i siromasi imaju mogućnost izbora, a većina ih bira živjeti u miru - većina terorista koji su sudjelovali u napadu na SAD bili su iz Saudijske Arabije, koja je sve samo ne siromašna. Pa ipak, postoji korelacija između bolesti i siromaštva, i političke nestabilnosti; kod siromašnih zemalja s velikom smrtnošću djece veća je vjerojatnost izbijanja građanskog rata. Kad bi zapadnjaci svoje napore usmjerili ka reduciranju broja 'država na izmaku snaga' povećanjem izdataka za zdravstvo tih država, manja bi bila smrtnost u tim državama, a lokalno stanovništvo vjerojatno ne bi pružalo utočište grupama poput Al-Quaide.
Paradoksalno je da se bogate zemlje više ne želi motivirati na doniranje altruizmom, filantropijom, solidarnošću, nego tvrdim ekonomskim pokazateljima. Već spomenuti Jeffrey Sachs, ekonomist s Harvarda koji je na čelu Povjerenstva za makroekonomiju i zdravlje Svjetske banke naglašava kako bolesni ljudi manje rade, što vodi manjoj produktivnosti, manjoj privlačnosti za strane investitore, a uz to epidemije uništavaju turistički potencijal zemlje. *127

Stručnjaci Svjetske banke dijele siromašne zemlje na one "više" globalizirane, i na one "manje" globalizirane, pri čemu je stupanj globalizacije mjeren porastom omjera trgovine i nacionalnog dohotka određene zemlje. Takvom podjelom Svjetska banka nastoji oponirati svojim kritičarima, jer se dobiva nešto drugačija slika svijeta od one koju prikazuju antiglobalisti. Naime, "više globalizirane" siromašne zemlje imale su veći prosječni rast BDP per capita (5 %) od bogatih zemalja (2 %), dok su "manje globalizirane" siromašne zemlje pretrpile pad BDP p.c. od prosječno 1 %. *128

Koliko je apsurdno govoriti o većem napretku "više globaliziranih" zemalja od onih bogatih, odnosno o konvergenciji, postaje jasno ako uzmemo kalkulator i izračunamo slijedeće podatke; BDP p.c. u Japanu je cca. 35.000 US$, a u zemljama Latinske Amerike cca. 4500 US$; rast od 2 % u Japanu iznosi 700 US$ u prvoj godini, a rast od 5 % u Latinskoj Americi iznosi 225 US$ u prvoj god.; za pedeset godina (pod uvjetom nepromijenjene stope rasta) BDP p.c. će u Japanu iznositi 94.205 US$, a u zemljama Latinske Amerike 51.603 US$. Dakle, za pedeset godina bi Japan imao dvostruko veći BDP od bilo koje zemlje Latinske Amerike, te o konvergenciji u ovom obliku nema smisla govoriti.

3.9.1. DIGITALNI RASCJEP

Uz ekonomski, stvara se i novi jaz između razvijenih i nerazvijenih - digitalni jaz. Radi se o nejednakoj informatizaciji i razvoju informatičko-komunikacijske tehnologije kod razvijenog i nerazvijenog svijeta, odnosno o činjenici kako se zemlje trećeg svijeta ne kreću u pravcu informatičkog doba (jer se nažalost još uvijek bore s pothranjenošću), čime potpuno nestaje mogućnost konvergencije - budući je informatička i komunikacijska tehnologija osnova ne budućih, nego sadašnjih gospodarstava svijeta.

Tablica 9. Broj Internet poslužitelja na 10.000 stanovnika u odabranim zemljama*129

1999. godine u onim dijelovima svijeta gdje je nizak dohodak (BDP p.c. manji od 755 US$) postojalo je 0,005 Internet poslužitelja na 1000 stanovnika, što čini 0,3 % svjetskog prosjeka, dok je istodobno u dijelovima svijeta gdje je visok dohodak (BDP p.c. veći od 9266 US$) bilo 98,17 Internet servera, što čini 644 % svjetskog prosjeka. *130

Tablica 10. Umreženost svjetskih regija


3.9.2. ZAKLJUČNO O SIROMAŠTVU

Činjenice su nepobitne: bogati postaju sve bogatiji, a siromašni gube i ono malo što imaju. Globalizacija u smislu povezivanja i umrežavanja svijeta na svim razinama mogla bi biti snažan motor konvergencije - Prvi i ono što neki već nazivaju Četvrti svijet moraju biti bliži ekonomsko-financijski, ali i na nivou humanosti.

Globalizacija se danas gleda kroz prizmu siromaštva, multinacionalnih korporacija koje bešćutno gaze sve pred sobom kako bi obradovale dioničare visokim profitom, i nadnacionalnih institucija (WTO, MMF, Svj. banka) koje im u tome pomažu.
Ova slika bi morala biti drugačija, jer globalizacija može, i treba biti iskorištena "na dobrobit mnogih, a ne samo nekih", kako je već rekao Kofi Annan.

Ako pogledamo onečišćenje atmosfere, možemo vidjeti kako najviše štetnih plinova (jedna polovina) dolazi iz bogatih zemalja, a čine jednu petinu svjetskog stanovništva, dok posljedice osjeti cijeli svijet. Vulgarno rečeno, pomoć u obliku financijskih transfera je vrlo mala, ali je emisija ugljičnog dioksida na visokoj razini…

Tablica 11. Usporedba udjela stanovništva i emisije ugljičnog dioksida

Problem nije samo globalizacija, nego i cjelokupni kapitalistički, potrošački mentalitet zapadnog svijeta, što je u Harvard Business Review časopisu jasno istakao J.E. Garten: "Ovo je jasno: ideja samoregulirajućih tržišta je opasna iluzija. Može li kapitalizam biti promijenjen i reformiran? Ili je svijet osuđen ponavljati neljudskosti u ime ekonomskog napretka?" *131

No, što učiniti?
Odgovor može dati Ekonomija zajedništva.


114 Daniel Piazolo, Ekonomist, br. 1-2 / 2002, str. 32 prema World Development Indicators, 2001.
115 Nora Lustig - viša savjetnica u Inter-American Development Bank
http://www.bhdani.com/arhiv/2001/220/t22011.shtml
116 State of the World, Issue 287 - Feb 1997, New Internationalist
117 1999 Human Development Report, United Nations Development Programme
118 Clare Short - državna tajnica V. Britanije zadužen za međunarodni razvoj
http://globalization.about.com/library/weekly/aa022002a.htm
119 Ignacio Ramonet: The politics of hunger, Le Monde Diplomatique, November 1998.
120 Globalizacija, rast i siromaštvo: izgradnja inkluzivne svjetske ekonomije, studija Svjetske banke, Washington D.C., 11. prosinca 2001., iz Ekonomist, br. 12 / 2002, str. 10-11
121 Kofi Annan: The bottom line is hope, The Financial Times, 03. veljače 2002.
http://news.ft.com/ft/gx.cgi/ftc%3Fpagename=View%26c=Article%26cid=FT3WUCD99XC%26live=true
122 Regina Amadi-Njoku: Globalisation Cast Millions to Poverty,
http://allafrica.com/stories/printable/200206080009.html
123 Daron Acemoglu, James A. Robinson, Political losers as a barrier to economic development, American Economic Review, svibanj 2000., vol 90, No. 2, str. 126-130
124 G.K.Helleiner, The Third World Network http://www.twnside.org.sg/title/helle-cn.htm
125 The Economist, prosinac 2000. - siječanj 2001., vol. 361, No. 8253, str. 10, 87
126 Govor predsjednika - Konges SAD, Washington D.C., 29. siječnja 2002., Ekonomist, br. 1-2 / 2002, str. 39, preneseno iz tjednog pregleda Američke ambasade u Zagrebu, br. 364, 05.02.2002.
127 The Economist, prosinac 2000. - siječanj 2001., vol. 361, No. 8253, str. 87
128 The Economist, prosinac 2001., vol. 361, No. 8251, str. 75
129 Izvor: Microsoft Encarta encyclopedia, 2001.
130 Daniel Piazolo, Ekonomist, br. 1-2 / 2002, str. 32
131 Jeffrey E. Garten: Can the World Survive the Triumph of Capitalism?, Harvard Business Review, siječanj-veljača 1997., vol. 75, No.1, str.144