Pošto mi se dosta stvari mota po glavi došlo je vrijeme da to malo istresem na papir (web).

Puno razmišljam o onome : «Tko tebe kamenom, ti njega kruhom» . Vjerujem da svi znamo ovu Isusovu poruku, ali nije li ona u današnje vrijeme malo pre-blaga, malo mazohistična, malo bez-veze ? Hej, pa mi živimo u 21. stoljeću, neće mene tamo netko «zezat», neće mene moj muž «gušiti», neće mene moje dijete «veslat» … .

Kratkoročno gledajući mi riješimo neke naše probleme «bacajući kamen», ali kako problem riješiti dugoročno, da imamo mir, da budemo sretni i da bude većina oko nas sretna. Zašto kažem većina – zato što mnogima ne paše da ljudi budu sretni, a o njima sada ne želim pričati, možda jednom .

Sada želim pričati o tome što može učiniti lijepa riječ, potpora djetetu, iako nam puno puta dođe sa samo kritiziramo to dijete … .

Da li se isplati ako dijete nešto pogriješi držati mu predavanja, na fin način ga vrijeđati, kažnjavati ga i poslije toga to dugo pamtiti. Učimo li mi njih na takav način (naravno puno blaži nego sam ja to ovdje opisala) ili samo počinjemo međusobno kamenovanje od prilike do prilike?

Pokušajmo na to dijete «baciti malo kruha» pa reći: svatko može pogriješiti, a kako bi to riješi-o,-la sada kad si razmisli–o,-la , vidiš da i mama (tata) griješi pa krenimo iznova ili nastavimo živjeti bolje, a što je bilo nastojmo da više ne bude.

Želi li dijete lošiju ocjenu od 5, naravno NE. Kakvu poruku djetetu šaljemo ako vičemo na dijete zbog ocjena? Naravno da mu dajemo temu za razmišljanje kako da ispravi ocjenu, kako da nas učini sretnima, kako nije dovoljno dobro za nas …. .

Treba li dijete razmišljati o tome kako da ispuni naše snove ili mu trebamo dati podršku da gradi svoje snove? Košta li nas kune da pohvalimo dijete za nešto drugo?

Pokušajmo naći nešto u našem djetetu što će mo pohvaliti i to će djetetu dati sigurnost, ali i želju da učini još nešto, što će izvući osmjeh s naših smrknutih lica .

Ako smo normalni ljudi, probajmo zamisliti da bacamo kamen na nekoga, a on na nas kruh i tako puno puta … , koliko dugo će mo moći bacati kamen? Ili će doći do toga da jednostavno odustanemo i prilagodimo se «kruhu»?